STRUKE:

temelj

temelj.

1. Najdonji dio konstrukcije, koji opterećenje građevine prenosi na tlo. To opterećenje temelj ravnomjerno raspodjeljuje na dovoljno veliku površinu, čime se zbijanje tla zadržava unutar prihvatljivih vrijednosti, a time i sprječava pretjerano slijeganje, nagibanje ili oštećenje građevine. Izbor načina temeljenja kao i oblik temelja ovise o veličini i vrsti tereta (obliku nadtemeljne konstrukcije), nosivosti, sastavu i svojstvima tla, o stanju podzemne vode, položaju buduće građevine u odnosu na već postojeće i dr. Prije temeljenja određuju se geomehan. svojstva tla, što se u malim dubinama provodi iskapanjem i sondiranjem, a u većim dubinama bušenjem i pokusnim opterećivanjem. Dopušteno opterećenje za nekoherentno (krupnozrno) tlo, ovisno o zbijenosti i težini sloja iznad ravnine temeljne stope, iznosi 100 do 800 kN/m², a za koherentno (sitnozrno) tlo, ovisno o konzistenciji, 20 do 400 kN/m². Najjednostavnije je temeljenje na suhom nosivom tlu, a izvodi se stupnjevitim ili kosim proširenjem temeljnoga zida kojemu je stopa ispod granice smrzavanja, oko 90 cm ispod površine tla. Na slabijem tlu ili kod objekta veće težine temeljiti se može neposredno na tlu povećavanjem njegove nosivosti nabijanjem, nasipavanjem, injektiranjem, te izvedbom složenijih oblika temelja.

Danas se temelji ponajprije izvode od betona ili armiranoga betona, a mogu biti plitki ili duboki. Plitki temelji, koji sežu do male dubine ispod površine tla, ostvaruju se kada tlo već na toj dubini ima dovoljnu nosivost. Među plitke temelje ubrajaju se: temeljni samac, koji se gradi u obliku približno kvadratičnoga proširenja (stope) ispod svakoga pojedinoga konstruktivnog elementa (najčešće stupa); temeljni nosač, koji prenosi sile više stupova zajedno; temeljna traka, koja se gradi ispod uzdužnih ili poprječnih zidova zgrade, odn. niza stupova; temeljna mreža uzdužno i poprječno postavljenih trakova (roštilj), koja se gradi kada zgrada prenosi na tlo veća opterećenja i kada treba i u temeljima biti konstruktivno povezana u oba smjera; temeljna ploča, koja se primjenjuje kada opterećenje građevine prelazi mogućnosti prenošenja sila na trake ili roštilje, pa se ono mora rasporediti po cijeloj površini ispod građevine. Duboki temelji preuzimaju i izravno prenose opterećenje građevine u veću dubinu, na kojoj se nalazi nosivi sloj tla; masivni duboki temelji (npr. temeljni bunari, kesoni) ostvaruju se za građevine manje tlocrtne površine, a velike težine, kao npr. uporišta mostova; raščlanjeni duboki temelji (npr. piloti) mogu se primijeniti za temeljenje svih vrsta građevina koje ne bi trebalo dublje ukopavati u teren, a svojstva tla zadovoljavaju tek na većoj dubini.

2. U filozofiji, ono najdonje nečega, ono što nosi biće, na čem se biće zasniva i što ga utemeljuje kao takvo. Temelj je zbog toga izvor ili korijen, najdublja nutarnjost svakoga bića. U srednjovj. mistici temelj je ono najdublje u području duha i duše, u kojem se događa sjedinjenje božanskog i ljudskoga (J. Eckhart). U tom univerzalnom smislu, temelj je istodobno i »uzrok« svakoga bića, ali i uvjet mogućnosti cjelokupne spoznaje. Jedino je Bog ne-temelj zato što je sam svoj temelj, nije ničim uvjetovan niti utemeljen, i zato može biti temeljem svakoga svj. temelja i svega utemeljenog, a da uopće ne stoji u kauzalnom nizu uzroka (temelja) i posljedica (F. W. J. Schelling). Kao ne-temelj Bog je prije svakoga temelja i svake razlike između njega i utemeljenoga. Nadovezujući se na I. Kanta, koji temelj promatra čisto kauzalno, i istodobno ga kritizirajući, A. Schopenhauer smatra da je »stav o temelju« kao razlogu prasvojstvo moći spoznaje, a sam je uvjetovan intelektualnim ustrojstvom spoznavajućega subjekta. Upravo zbog toga ne postoji nikakav vječni temelj, nego on može biti fizički, logički, matematički i etički. U filozofiji XX. st. pitanjem o temelju bavio se posebice M. Heidegger, koji smatra da je izvor temelja sloboda, koja nije ništa drugo nego utemeljujuće jedinstvo bitka i bića, i to tako da se smisao bitka bića otkriva ujedno s čovjekovim »nabačajem« (Entwurf) vlastite egzistencije, tj. s vremenskim temeljenjem u vlastitu bitku.

temelj. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 15.12.2018. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=60767>.