struka(e):

temperament (njem. Temperament < lat. temperamentum: pravi omjer), svojstvo ličnosti koje uključuje sklonost prema određenoj vrsti emocionalnih reakcija, raspoloženja i promjena raspoloženja, te razinu osjetljivosti na stimulaciju iz okoline. Temperament se često smatra genetski određenim, ugl. zbog velikih individualnih razlika u osjetljivosti na podražaje poput glasne buke, jakoga svjetla, naglih pokreta i dodira, utvrđenih kod novorođenčadi. Već su početna istraživanja temperamenta sred. XX. st. utvrdila da se novorođena djeca mogu svrstati u tri tipa temperamenta. Zaigrana djeca, koja redovito spavaju i jedu i lako se privikavaju na nove situacije, klasificirana su kao djeca s ugodnim temperamentom. Razdražljiva djeca, koja neredovito spavaju i jedu, a na nove situacije reagiraju burno i negativno, klasificirana su kao djeca s teškim temperamentom. Relativno neaktivna djeca, koja su u novim situacijama sklona povlačenju i traže više pažnje i vremena od djece s ugodnim temperamentom, svrstana su u suzdržani temperament. Longitudinalna ispitivanja pokazala su, međutim, da je temperament samo djelomično naslijeđen, jer se odgojem, tj. interakcijom djeteta s okolinom, može u određenoj mjeri i mijenjati, a na ponašanje (izražavanje) osobito mogu utjecati osobe različitoga temperamenta.

Citiranje:

temperament. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/temperament>.