STRUKE:

tenk

ilustracija
TENK
ilustracija1ilustracija2ilustracija3ilustracija4

tenk (engl. tank: cisterna), teško oklopljeno borbeno vozilo velike vatrene moći i pokretljivosti. Služi za uništavanje neprijateljskih oklopnih vozila, proboj obrana, duboke udare u neprijateljsku pozadinu, pokretanje protunapada i sl., pa ga se smatra ključnim oružjem suvremene kopnene bojišnice. Obično djeluje u okviru oklopnih postrojba (→ oklopništvo) ili višerodnih sastava s pješaštvom i topništvom. Osnovu tenka čini oklopno tijelo od čelika ili kompozitnih materijala, unutar kojega su smješteni posada, pogonski sklopovi, dio naoružanja i druga oprema. Oklopno tijelo pruža apsolutnu zaštitu od puščane i strojničke vatre, krhotina mina i granata te topova maloga kalibra; ono štiti posadu i od djelovanja nuklearno-kemijsko-bioloških (NKB) sredstava. Glavno je naoružanje top kalibra od 100 do 125 mm, dijelom smješten unutar kupole tenka uležištene na krovu oklopnoga tijela. Osim topom, tenk je naoružan dvjema ili trima strojnicama, od kojih je jedna obično namijenjena obrani od zrakoplova u nisku letu. Pokretljivost tenka ostvaruje se razmjerno velikom brzinom (od 55 do 75 km/h), prohodnošću izvan putova omogućenu gusjenicama na kojima se kreće, te snažnim Dieselovim motorom ili plinskom turbinom kao pogonskim strojem.

Razvoj tenka započeo je početkom I. svjetskog rata u Velikoj Britaniji, gdje je 1915. bio predstavljen prototip Little Willie, mase 16,5 t, s topom i 6 lakih strojnica, 6 članova posade, te brzinom od 3 km/h. Njegova poboljšana inačica Mark I (28,4 t, oklop do 12 mm, dva topa od 57 mm i 4 strojnice od 7,92 mm, 8 članova posade) prvi je tenk primijenjen u bitki 1916. na rijeci Sommei. Do kraja rata tenk se dokazao kao iznimno borbeno sredstvo taktičke važnosti, koje je označilo kraj rovovskoga pozicijskog ratovanja. U II. svjetskom ratu tenkovi su postali borbena sredstva operativne važnosti. Ustrojene su velike oklopno-mehanizirane postrojbe, ključne u vođenju munjevitoga rata (→ blitzkrieg). Nakon II. svjetskog rata uočena je otpornost tenkova na djelovanje nuklearnog oružja, te važnost u možebitnom nuklearnom ratu, pa broj tenkova u naoružanju gotovo svih vojski u svijetu stalno raste. Usporedno s porastom njihove važnosti, razvijala su se i tehnička svojstva tenkova. Prvi su tenkovi bili spora (brzine 4 do 8 km/h), lako oklopljena (debljine oklopa 15 do 20 mm) i tehnički nesavršena vozila malena radijusa djelovanja (10 do 20 km). U II. svjetskom ratu dosegnuli su veliku pouzdanost, brzinu i do 45 km/h, debljinu oklopa do 100 mm, kalibar topa 85 mm, uz znatno nižu siluetu, a time i manju zamjetljivost. Borbenim kvalitetama u tom su se razdoblju isticali sovjetski tenk T-34 i njemački tenkovi Panther i Tiger II. U razdoblju 1950–70. razvijeni su tehnički još savršeniji tenkovi tzv. prve generacije (sovjetski T-54 i T-55, poslije T-62, njemački Leopard 1, britanski Chieftain, francuski AMX-30, američki M-60 i dr.), koji su se kretali brzinom do 65 km/h, imali oklop debljine 100 do 120 mm i topove kalibra 100 do 120 mm s više vrsta strjeljiva. Radijus djelovanja bio im je od 100 do 600 km, prohodnost povećana, a mogli su svladati i vodene zapreke duboke do 5 m (vožnjom po dnu). Bili su opremljeni i specijalnim ciljničkim spravama, sredstvima veze te automatskom protupožarnom opremom. U razdoblju 1970–80. razvijena je sljedeća generacija tenkova (sovjetski T-72, njemački Leopard 2, američki XM-1 i dr.). Oni se odlikuju velikom brzinom kretanja (do 75 km/h), snažnim motorima (do 1100 kW), radijusom djelovanja 200 do 600 km, višeslojnim oklopom koji prema zaštitnim svojstvima odgovara čeličnoj ploči debljine 400 mm, topom kalibra 105 do 125 mm i strjeljivom velike probojnosti, radarom i računalnim sustavom za automatsko upravljanje vatrom, specijalnim sredstvima veze te uređajima za automatsku protupožarnu i NKB-zaštitu. Tenkovi današnje generacije (američki Abrams M1A2, britanski Challenger II, francuski Leclerc, ruski T-90, njemački Leopard-2 A6M, izraelski Merkava) imaju niz novih tehničkih rješenja koja poboljšavaju zaštitu (novi višeslojni oklopi od čelika, slitina i keramike, oklop od osiromašenog uranija, eksplozivni reaktivni oklopi, manja silueta i toplinska zamjetljivost, dodatni oklopi za zaštitu od mina i od samovođenih raketa koje djeluju odozgo, bacači dimnih granata ili generator dima, radari za otkrivanje dolazećih projektila), vatrenu moć (nove vrste razornih, pancirnih i potkalibarnih strjeljiva, računalni sustavi za upravljanje vatrom, te otkrivanje, praćenje i lasersko obilježavanje ciljeva, mogućnost ispaljivanja raketa iz topa), pokretljivost (snažnije i savršenije vrste pogona, veća brzina kretanja po putovima i izvan njih uz poboljšano svladavanje zaprjeka, termokamere i uređaji na bazi infracrvenoga zračenja za noćno kretanje). U Hrvatskoj tenkove proizvodi tvrtka Đuro Đaković Holding d.d. iz Slavonskog Broda, i to model M-84 zasnovan na sovjetskom modelu T-72, a izrađeni su i prototipovi tenka najnovije generacije Degman, vlastite konstrukcije.

tenk. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2017. Pristupljeno 24.6.2018. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=60812>.