Teodoret Cirski (grčki Θεοδώρητος Κύρρου, Theodṓrētos Kýrrhou), crkveni pisac (Antiohija, oko 393 – Kir ili Apameja, oko 458). Biskup u Kiru (latinski Cyrrhus) u Siriji, pripadnik antiohijske egzegetske škole, oslanjao se na Platonov nauk, spajajući helenističku filozofiju s kršćanstvom. Budući da su grčki filozofi pokušali dosegnuti mišljenjem više nego što se njime to može, Teodoret drži da ti filozofi sliče pticama što oponašaju ljudski glas, ali ga ne razumiju. Njegovi citati iz grčkih klasika važan su izvor u proučavanju antičke filozofske misli (oko 340 citata sto i petorice autora). Također je važan izvor i za povijest crkvenih otaca. Važnija dijela: Liječenje grčkih bolesti ili Spoznaja evanđeoske istine iz grčke filozofije (Ἑλληνιϰῶν ϑεραπευτικὴ παϑημάτων ἢ Εὐαγγελιϰῆς ἀλήϑειας ἐξ ἐλληνιϰῆς φιλοσοφίας ἐπίγνωσις), Gozbenik ili Mnogoliki (Ἐρανιστὴς ἢ Πολύμορφος), Božanska povijest (Φιλόϑεος ἱστορία), Deset govora o providnosti (Λόγοι δέϰα περὶ πρόνοιας), Kratak prikaz krivovjernog zavođenja u bludnju (Αἱρετιϰής ϰαϰομυϑίας ἐπιτομή). Na hrvatski ga je 2003. preveo Marijan Mandac (Izabrani spisi).
