STRUKE:

Teodorik

ilustracija
TEODORIK
ilustracija1ilustracija2

Teodorik (Teoderik, s pridjevkom Flavije, nazvan Veliki, latinski Flavius Theodericus, Theudericus), ostrogotski kralj (? Panonija, oko 454Ravenna, 30. VIII. 526). Sin ostrogotskoga kralja Teudimira. Proboravio deset godina (vjerojatno 461–470) kao talac na dvoru istočnorimskoga cara Leona I. Vrativši se ocu, bio je proglašen kraljem 471., nakon čega je preuzeo vlast na prostoru današnje Slavonije i Srijema. Zajedno s ocem 473. iz Panonije je prešao u Ilirik, gdje su Ostrogoti izborili položaj federata te se naselili u Makedoniji. Nakon očeve smrti preuzeo je vodstvo Ostrogota i poveo ih u Drugu Meziju (Moesia Inferior ili Secunda). Pomogavši caru Zenonu protiv uzurpatora Baziliska, postao je patricij i dvorski vojskovođa (476). Godine 478. bio je smijenjen, a 479–482. sudjelovao je u ratovima protiv Carstva. Od 483. ponovno je bio dvorski vojskovođa, a od 484., kao jedini barbarski kralj, redoviti konzul. Godine 486–488. ponovno je bio u ratu s Carstvom. U dogovoru sa Zenonom krenuo je u ljeto 488. s Ostrogotima u Italiju, sa zadaćom da zbaci Odoakra. Nakon tri i pol godine promjenljivih uspjeha u borbama uklonio je Odoakra i uspostavio Ostrogotsko Kraljevstvo u Italiji, koje je obuhvaćalo i južni Norik, jugoistočnu Galiju, Dalmaciju i južnu Panoniju. Carstvo mu je vladarski položaj priznalo 497. Kao skrbnik nećaka Amalarika upravljao je 507–526. i vizigotskom državom. Vojnim pohodima i diplomacijom, osobito ženidbenim vezama, osigurao je prvenstvo među germanskim vladarima u Zapadnoj Europi, ali je njegov sustav saveza na kraju doživio slom. Nastojao je održavati dobre odnose s rimskim stanovništvom, italorimskom aristokracijom i rimskom Crkvom. Poticao je gospodarstvo i gradnju, od čega je osobitu korist kao prijestolnica imala Ravenna. Ondje je i pokopan u vlastitoj grobnici. U germansku je legendu ušao pod imenom Dietrich von Bern. Naslijedio ga je unuk Atalarik.

Teodorik. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 18.12.2018. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=60844>.