Tihoradići

Tihoradići, velikaška obitelj u srednjovjekovnoj bos. banovini i kraljevstvu; njezini su se posjedi nalazili u ist. dijelu Usore, odn. između donjih tokova rijeka Bosne i Drine sa središtem u gradu Srebreniku. Prvi poznati članovi obitelji bili su Vitan (spominje se 1326. i 1333) i Divoš, koji se spominju kao usorski velikaši za vladavine bos. bana Stjepana II. Kotromanića. Po Divoševoj narudžbi iluminator Manojlo Grk napisao je ustavnom ćirilicom Divoševo evanđelje, koje je 1960. pronađeno u crkvi sv. Nikole u Podvrhu kraj Bijeloga Polja. Kneza Vitana naslijedio je sin Tihčin (spominje se od 1345. do 1367), a njega sin i župan Juraj Tihčinović (spominje se 1392). Nakon Jurjeve smrti njegovi su se nasljednici vojvoda Vukmir (?–1424) i knez Vukašin (?–1430) počeli nazivati Zlatonosovićima. U izvorima iz druge pol. XIV. st. spominju se još kao članovi obitelji Tihoradića knez Miloš (spominje se 1357), tepčija Sladoje (spominje se od 1357. do 1373) i Dobroslav (spominje se od 1380. do 1393), a u prvoj pol. XV. st. još i knez Pribić Milošević (spominje se od 1420. do 1421).