struka(e): |
ilustracija
TIROL, vrh Grossglockner u Visokim Turama

Tirol [tiro:'l], savezna zemlja u zapadnoj Austriji; 12 648 km² sa 728 537 st. (2015). Sastoji se od Sjevernoga Tirola (10 628 km²), koji leži između Bavarske (Njemačka), Vorarlberga, Švicarske, Italije i pokrajine Salzburg, i Istočnoga Tirola (2020 km²), između Italije, Salzburga i Koruške. Južni Tirol, kojemu sjeverna granica dopire do bila Središnjih Alpa i prijevojâ Reschen-Scheideck i Brenner, pripao je 1919. Italiji (Alto Adige). Tirol je izrazito planinsko područje: obuhvaća najviše dijelove Sjevernih vapnenačkih Alpa (Lechtalske i dr.). Južno od doline Inna, koja se pruža od istoka prema zapadu, uzdižu se više od 3000 m visoke Ötztalske i Zilertalske Alpe. Istočni Tirol obuhvaća skupinu Visoke Ture (Großglockner, 3798 m). Ljeta su razmjerno topla (Innsbruck 17 °C u srpnju), a zime hladne (Innsbruck –3 °C u siječnju). U nizinskim dijelovima godišnja količina oborina manja je od 1000 mm, a u višim dijelovima viša od 1800 mm. Šume (pretežito četinjačke) pokrivaju 37,1% ukupne površine, a livade i pašnjaci 34,5%. Najgušće je naseljena 250 km duga dolina Inna. Poljodjelstvo je razvijeno u dolini Inna (pšenica i kukuruz); žitarice uspijevaju mjestimično i do 1600 m. Obrađeno je samo 9% površine. Na planinskim dijelovima višima od 2000 m važne su za stočarstvo (goveda) bujne planinske livade i pašnjaci. Velike hidroelektrane. Ležišta magnezita, uljnoga škriljevca, rude bakra. Industrija je glavna privredna grana; razvijene su staklarska (Swarovski), kemijska, farmaceutska, metalurška, metalna (lokomotive, strojevi), prehrambena, drvna i elektronička industrija. Turizam je važna privredna grana (oko 45 milijuna noćenja); poznata su turistička središta Sölden, Mayrhofen, Kitzbühel, Kufstein, Seefeld, Innsbruck. Veliku važnost u tranzitnom prometu imaju dolina Inna i alpski prijevoj Brenner (na granici s Italijom) kojima prolaze važne europske prometnice između sjevera i juga. Glavni je grad i prometno središte Tirola Innsbruck. – Prvi tragovi ljudskoga života na području Tirola mogu se pratiti od prapovijesti. U IV. st. pr. Kr. u Tirol se naselilo keltsko pleme Reti koje su tijekom XVI. i XV. pr. Kr. pokorili Rimljani i to područje uključili u sastav provincije Recije. Pod rimskom vlašću Tirol je bio sve do kraja V. st., kada je njegove sjeverne i središnje dijelove zaposjeo germanski narod Bajuvari (Bavarci), a južne dijelove istočnogermanski narod Langobardi. Godine 788. Tirol je ušao u sastav Franačke, a nakon njezine podjele 843. u sastav franačkoga Kraljevstva Italije kao dio Veronske marke. Pod vlašću talijanskih kraljeva bio je do 952., kada ga je osvojio njemački kralj i potonji car Oton I. Veliki te priključio Bavarskomu Vojvodstvu. Od 1004. do 1094. svjetovnu vlast u Tirolu imali su biskupi od Brixena, a potom su se za nju borile obitelji Eppenstein, Andechs (od 1180. vojvode od Merana) i Tirolski koji su iz toga sukoba izišli kao pobjednici. Članovi te obitelji, koji su uzeli po utvrdi Tirol naslov tirolskih grofova i po kojima je cijela pokrajina dobila ime, gospodarili su tim područjem sve do polovice XIII. st. kada je ono prešlo u posjed grofa Majnharda IV. Goričkoga, zeta posljednjega tirolskoga grofa Albrehta. Pošto su njegovi sinovi 1271. podijelili obiteljske posjede, Tirol je prešao u posjed Goričkotirolskih grofova. Nakon smrti Henrika, posljednjega goričkotirolskoga grofa u muškoj lozi, Tirol je 1363. pripao Habsburgovcima koji su njime gospodarili sve do 1805., kada ga je Napoleon I. Bonaparte priključio Bavarskoj. Pod bavarskom vlasti bio je do 1814., kada je nakon potpisivanja Pariškoga mira bio vraćen Habsburgovcima. Nezadovoljno tim rješenjem, talijansko stanovništvo u južnom Tirolu razvilo je otpor protiv habsburške vlasti. Nakon propasti Austro-Ugarske u I. svjetskom ratu cijeli je južni Tirol bio mirovnim ugovorom u St. Germainu (1919) prepušten Italiji, dok je sjeverni Tirol ušao u sastav Austrije. Nakon II. svjetskog rata, međudržavnim sporazumima 1946–47. potvrđena je podjela Tirola (iz 1919). Italija se obvezala na široku samoupravu Južnoga Tirola (→ alto adige), a 1948. donijela je statut o autonomiji Južnoga Tirola, ali ga je povezala s pokrajinom Trento u regiju Trentino–Alto Adige. Od izbora 1948. vodeća stranka austrijske (njemačke) zajednice bila je Narodna stranka Južnoga Tirola – SVP (osnovana 1945), koju je 1957–91. predvodio Silvius Magnago (1960–89. bio je na čelu pokrajinske južnotirolske vlasti). Zbog talijanskog neispunjavanja preuzetih obveza u Južnom Tirolu Austrija je prosvjedovala 1960–61. i u UN-u. Početkom 1960-ih bombaške napade poduzimala je proaustrijska tzv. Oslobodilačka akcija Južnoga Tirola. Godine 1969. Italija je s Austrijom dogovorila tzv. južnotirolski paket mjera za zaštitu prava austrijske (njemačke) zajednice; 1972. Italija je zakonom osigurala upravnu zasebnost pokrajina Južni Tirol i Trento u okviru regije Trentino–Alto Adige. Postupno uvođenje tih prava dovršeno je sporazumom iz 1992.

Citiranje:

Tirol. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/tirol>.