Tkalčić, Juro, hrvatski skladatelj i violončelist (Zagreb, 13. II. 1877 – Zagreb, 15. XII. 1957). Glazbeno se školovao u Zagrebu na školi Hrvatskoga glazbenog zavoda (I. Oertl, Josip Eisenhuth), Beču (Ferdinand Hellmesberger) i Parizu (J. Loeb, Louis Abbiate). Boravio je u inozemstvu 1895–1914., isprva studirajući i svirajući u različitim komornim i drugim orkestrima po europskim turnejama, često s bratom, pijanistom Ivom Tkalčićem (1875–1937). Od 1900. djelovao je u Parizu, uglavnom kao komorni čelist, ali i koncertant te profesor na Konzervatoriju u Versailleu. God. 1914–27. djelovao je u Zagrebu kao solist, komorni glazbenik i profesor violončela na Konzervatoriju i Muzičkoj akademiji, kojoj je bio i prvi rektor (1922–23). God. 1927–41. djelovao je kao komorni glazbenik i nastavnik u Beogradu, zatim u Dubrovniku i ponovno u Zagrebu. Kao violončelist isticao se virtuoznom tehnikom i plemenitom pjevnošću tona, a osobito se istaknuo kao komorni glazbenik. Skladao je niz omanjih djela za violončelo i glasovir salonskoga karaktera, desetak solo pjesama, šest gudaćih kvarteta, glasovirski trio i kvartet, gudaći kvintet te prvi hrvatski koncert za violončelo (1922). Tkalčić je bio prvi hrvatski violončelist europskoga značaja i ugleda.
