Tocqueville [tɔkvi'l], Alexis de (puno ime Charles Alexis Clérel de Tocqueville) francuski povjesničar, politički teoretičar i političar (Verneuil, 29. VII. 1805 – Cannes, 16. IV. 1859). Rođen je u rojalističkoj aristokratskoj obitelji. U SAD-u (1831–32) zajedno s Gustaveom de Baumontom proučavao američki kazneni sustav. Svoja su opažanja objavili u djelu O kaznenom sustavu u Sjedinjenim Američkim Državama i njegovoj primjeni u Francuskoj (Du système pénitentiaire aux États-Unis et de son application en France, 1832), koje je znatno utjecalo na reformu francuskoga kaznenoga zakonodavstva. Boravak u SAD-u omogućio mu je uvid u demokratski sustav SAD-a, stoga mu je objavljivanje prvoga (1835) i drugoga sveska (1840) djela O demokraciji u Americi (De la démocratie en Amérique) donijelo svjetsku slavu te pridonijelo njegovu ulasku u Francusku akademiju 1841. Nakon povratka u Francusku uključio se u politiku: od 1839. bio je zastupnik u Zastupničkom domu, od 1848. kao član Ustavotvorne skupštine sudjelovao u izradi republikanskoga ustava, od 1849. zastupnik u novoj Zakonodavnoj skupštini te ministar vanjskih poslova od lipnja do listopada 1849. Nakon državnog udara Napoleona III. (2. XII. 1851) povukao se iz političkog života i posvetio radu na svojem drugom velikom djelu Stari režim i revolucija (L’Ancien Régime et la Révolution, 1856). U svojim djelima Tocqueville je analizirao nastanak novoga demokratskoga poretka. Taj je poredak rezultat demokratske revolucije i za njegovo razumijevanje potrebna je »nova politička znanost«. Demokratski poredak temeljen na načelu jednakosti rezultira vladavinom većine, koja pak kroz javno mnijenje zahtijeva da se pojedinac prilagodi većinskim vrijednostima, što dovodi do konformizma i povlačenja čovjeka u osamu. Stoga je dobra, učinkovita i pravedna demokracija moguća jedino u kombinaciji s načelom slobode, koje osigurava čovjekovu individualnost.
