Tolstoj [talsto'j], Aleksej Nikolajevič (Nikolaevič), ruski književnik (Nikolajevsk, Samarska gubernija, danas Pugačov, 10. I. 1883 – Moskva, 23. II. 1945). Potomak plemićkoga roda. Književnošću se bavio od 1905. U Građanskom ratu bio je protivnik boljševika, te je 1918. emigrirao u Francusku; 1921. preselio se u Berlin, a 1923. vratio se u Sovjetsku Rusiju. Utopijski roman Aêlita (1922) napisao je u Berlinu, ali je u njem već prikazana revolucija, čak na Marsu. Ugled »crvenoga grofa« potvrdio je romanima, koji su postali sastavnim dijelom riznice »socijalističkoga realizma«. Već kao emigrant počeo je pisati Hod po mukama (Hoždenie po mukam, 1920–41) kao djelo o sudbinama ruske inteligencije u revoluciji i Građanskom ratu, s očitim »lakiranjem« povijesne zbilje. Roman Petar Prvi (Pëtr Pervyj, 1930–45) temelji se na golemoj povijesnoj građi, vještoj stilizaciji, ali i na piščevu odgovoru na povijesna pitanja suvremenosti. Staljinovim je koncepcijama još bliža drama Ivan Grozni (Ivan Groznyj, 1942–43), kao odgovor na niječni odnos ruske kulture prema osobi cara samodršca. Roman Hljeb (Hleb, 1937) povijesno je nevjerodostojna apologija Staljinove uloge u obrani Caricina (poslije Staljingrada, danas Volgograda).
