Tomaš, Stjepan, hrvatski književnik (Nova Bukovica kraj Slatine, 2. I. 1947). Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao jugoslavistiku i komparativnu književnost (1970). Radi u Županijskom uredu za prosvjetu i kulturu u Osijeku. Zbirkom kratkih proznih tekstova Sveti bunar (1972) predstavio se kao pripadnik naraštaja fantastičara. U sljedećim knjigama (Tko kuca otvorit će mu se, 1975) napušta fantastične teme i okreće se realističnima. U romanu Građani u prvom koljenu (1975) analizira život u provinciji, stanje duha socijalističke malograđanštine i bezidejnu omladinu. Roman Taninska četvrt (1980) priča je o nezadovoljnoj maturantici koja se pokušava osloboditi malograđanske sredine i upleće se u mrežu međunarodnog terorizma. Knjiga pripovijedaka Smrtna ura (1983) uvodi u hrvatsku literaturu prostor Baranje, tematizirajući doba madžarske i njemačke okupacije između 1941. i 1945. U proznom triptihu Anđeli na vrhu igle (1993) svaka je pripovijetka smještena u jedno stoljeće hrvatske povijesti, s temom odnosa pojedinca i vladajuće ideologije. U novopovijesnom romanu Zlatousti (1993), miješajući izmišljenu prozu, biografiju, povijesne dokumente i apokrifne dnevnike, pripovijeda o životu J. J. Strossmayera i o njegovu političkom angažmanu. Piscima koji su tematizirali događaje iz Domovinskoga rata pridružio se zbirkom pripovijedaka Odnekud dolaze sanjari (2001) te kratkim romanom Srpski bog Mars (1995), koji donosi viđenje rata iz ideološke pozicije neprijateljske strane. Piše i drame, prema motivima svojih proza. Autor je i nekoliko romana za djecu (Moljac i noćni čuvar, 1982; Dobar dan, tata, 1987; Halo, ovdje komandosi, 1991; Moj tata spava s anđelima, 1992., proširen i objavljen pod naslovom Mali ratni dnevnik, 1993; Pas koji je čitao s usana, 2001; Gudački kvartet iz Bostona, 2008). U romanu Guslač od marcipana (2004) prati 13 godina života violinskoga virtuoza F. Krežme, a u zbirci pripovijedaka Židovski spomenik (2006) sudbine šestero umjetnika slavonskoga podrijetla.
