Tomašić

Tomašić, hrvatska plemićka obitelj. Prema predaji ogranak plemićkoga roda Mogorovića. U XIV. st. spominju se u Goričkoj županiji (kraj Kupe i Korane), a u drugoj polovici XV. st. u plemenitoj općini Strelče. Tada su bili posjednici utvrde Belaj kraj Karlovca, koju su vjerojatno i sagradili, te su po njoj nosili pridjevak de Belay (povremeno se spominju i s pridjevkom de Korana). God. 1476. spominje se magister Stjepan, i to kao zastupnik upravitelja topuske opatije te 1481. kao dvorjanik demeškoga prepošta. Tada mu je hrvatsko-ugarski kralj Matija Korvin izdao darovnicu za posjede kraj rijeke Kupe i Korane (Pećnik, Koranu, Strelče, Bukovicu, Rečicu, Gradnu i Dubravu). Zbog osmanske najezde i stradanja Belaja pripadnici obitelji raselili su se diljem hrvatskih zemalja (poslije se ogranci obitelji nalaze u Lici, Senju, Modrušu, Kastvu, Bosiljevu, Lešću, okolici Karlovca, Samoboru i Subotici). U XVI. st. istaknuo se kroničar Ivan. Kralj Ferdinand II. dodijelio je 1622. članovima obitelji plemstvo i grbovnicu, što je 1661. potvrdio kralj Leopold I. Habsburški. God. 1638. pripadnici obitelji prodali su Belaj grofu Rudolfu Paradeiseru, a potom su se preselili u okolicu Bosiljeva na posjede koje su im darovali knezovi Frankapani. Iz riječkog ogranka obitelji osobito su se istaknuli Franjo, koji se bavio veletrgovinom u Rijeci te je 1779. dobio potvrdu austrijskog plemstva i bio primljen u bakarski patricijat, njegov brat podmaršal u habsburškoj vojsci Franjo Ksaver, koji je zajedno s bratom Nikolom 1808. dobio barunat. U političkom životu Hrvatske u XIX. st. istaknuli su se Josip (1821–76), madžaron i saborski zastupnik 1868–71., te hrvatski ban Nikola.

Tomašić. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 23.10.2018. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=61675>.