Tomašić, Nikola, hrvatski pravni povjesničar i političar (Zagreb, 13. I. 1864 – Trešćerovac kraj Ozlja, 29. V. 1918). Nakon završenoga pravnog studija s doktoratom u Zagrebu (1887) isprva radio kao pomoćni tajnik u Hrvatskom ministarstvu u Budimpešti (1890–91). Na Pravoslovnom i državoslovnom fakultetu u Zagrebu predavao je građansko pravo (1891/92., 1900/01), narodnu ekonomiju (1892–1903), ustavnu i upravnu politiku (1892–97) i financijalno zakonoslovlje (1893–1903). Saborski zastupnik Narodne stranke (1887–1906) i njezin vođa (1903–06), zastupnik Hrvatsko-ugarskoga sabora i hrvatski ministar u Budimpešti (1903). Bliski suradnik K. Khuen-Héderváryja; pošto je Khuen postao ugarski ministar predsjednik (1910), Tomašić je bio imenovan hrvatskim banom. Nakon suradnje s Hrvatsko-srpskom koalicijom (1910–11), koju je nastojao pretvoriti u novu khuenovsku Narodnu stranku, te pokušaja s novom vladinom strankom (Stranka narodnog napretka), podnio je ostavku početkom 1912. Zaslužan za donošenje novoga izbornoga zakona 1910., kojim je biračko pravo bilo znatno prošireno, te za osnutak katedre za hrvatsku pravnu povijest u Zagrebu. Bio je osnivač i predsjednik Hrvatsko-slavonske hipotekarne banke, počasni član JAZU. Svoju veliku knjižnicu poklonio je Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu. Kao pravni povjesničar bio je pobornik hrvatskoga državnog prava. Preveo je djelo Konstantina VII. Porfirogeneta O upravljanju carstvom i popratio ga komentarima (objavljeno 1994). Djela: Počela pogodbe i Pacta in favorem tertii (1892), Temelji državnoga prava Hrvatskoga Kraljevstva (1910).
