struka(e):
ilustracija
TOP, američki protuzračni brodski top s rotirajućim cijevima, model Phalanx
ilustracija
TOP, njemačka suvremena haubica PzH 2000, kalibra 155 mm
ilustracija
TOP, njemački Howitzer, kalibra 105 mm
ilustracija
TOP, obrambeni top na dubrovačkim zidinama, XVI–XVII. st.
ilustracija
TOP, ruski Car-top iz 1586., kalibra 890 mm

top (tur.), dugocijevno topničko oružje velike vatrene moći koje projektil izbacuje prema cilju energijom izgaranja eksplozivnoga punjenja. U odnosu na slična topnička oružja, tj. → haubicu i → merzer, top ima dulju cijev (obično 40 do 95 kalibara), veću početnu brzinu projektila (500 do 1900 m/s), položenu putanju leta projektila, veću točnost i brzinu gađanja, no u širem se smislu topom katkad nazivaju i ta topnička oružja. Služi za uništavanje otkrivenih uspravnih, brzopokretnih i točkastih ciljeva, te za gađanje na velikim daljinama balističkim hitcem. Prema dometu i razarajućem djelovanju projektila na cilj, znatno premašuje sve vrste oružja, osim raketnoga.

Topovi različitih namjena različite su konstrukcije, no u osnovi djeluju jednako pa imaju i neke zajedničke odlike. Osnovni je dio topa cijev s uzdužnim zavojitim žljebovima, iz koje se ispaljuje zrno topničkog metka (→ granata). Kod nekih je topova metak dvodijelan te su čahura i granata odvojeni, a u teške se topove eksplozivno punjenje stavlja i bez čahure na dno cijevi. Osim sklopa što ga čini cijev s plinskom kočnicom, zadnjakom i zatvaračem, većina topova ima i protutrzajni sustav, postolje (→ lafeta), gornju lafetu s mehanizmima za navođenje cijevi, hodni dio, ciljničke sprave, te alat i pribor za održavanje i otklanjanje kvarova. S pomoću mehanizma lafete postavlja se topovska cijev u liniju gađanja po smjeru i kutu elevacije, pa njezina konstrukcija treba biti prilagođena namjeni topa. Prema tomu lafeta može biti u obliku sanduka, postolja (šasija kod samovoznih oružja), okvira (u kupolama tenkova), kupole na brodovima i sl. U osnovi se topovi dijele prema unutrašnjem promjeru cijevi (→ kalibar). Topničkim oružjem smatra se ono kalibra većega od 20 mm, dok je ono manjeg kalibra → strjeljačko oružje. Suvremeni su topovi zemaljskoga topništva prema kalibru: laki (37 do 76 mm), srednji (76 do 152 mm) i teški (više od 152 mm); protuzračni topovi mogu biti laki (20 do 57 mm), srednji (57 do 88 mm) i teški (90 do 120 mm). Za razliku od zemaljskih, protuzračni se topovi, osim manjim kalibrom i većim brojem cijevi (2 do 6), odlikuju velikim početnim brzinama (više od 1000 m/s), velikom brzinom gađanja (500 do 1000 metaka u minuti iz jedne cijevi), velikom samostalnošću u upravljanju vatrom (opremljeni su vlastitim radarsko-računalnim ili lasersko-računalnim uređajima) i pokretljivošću (većina je samohodna).

Prvi topovi koji su se pojavili krajem XIV. st. bili su primitivni, s glatkom cijevi iz koje se eksplozijom baruta izbacivalo kuglasto zrno, a imali su mali domet i malu preciznost. Isprva su bili opsadni, tvrđavski, brodski i obalski, a od XVII. st. i poljski i brdski. Tijekom vremena top se usavršavao, pa su poč. druge pol. XIX. st. bili uvedeni ožlijebljeni sporometni topovi, a izumom hidraulične kočnice i pneumatskoga povratnika, javljaju se krajem XIX. st. i brzometni topovi. Prvi je takav top bio franc. poljski top kalibra 75 mm (1897), s brzinom gađanja oko 20 zrna u minuti. U I. svj. ratu domet topova povećao se (za 25 do 40%), a jednokraki su lafeti bili zamijenjeni dvokrakima, čime im se povećalo polje djelovanja. Za praćenje pješaštva uvedeni su lako pokretljivi topovi, a nakon pojave tenka i šire primjene zrakoplova, pojavljuju se tenkovski i zrakoplovni, te protutenkovski i protuzračni topovi. Između I. i II. svj. rata uporabom kvalitetnijega baruta i produljenjem cijevi povećan je domet topova, a različitim tehn. rješenjima i vodoravno polje djelovanja, pokretljivost i mogućnosti gađanja pod većim kutovima (od –11° do +45°). Tada su uvedeni i topovi kalibra 75 mm i 105 mm u kojima se dio plinova nastalih izgaranjem propušta unazad kroz zatvarač, pa stvorena reaktivna sila mlaza poništi silu trzaja cijevi (netrzajni topovi). U II. svj. ratu težište razvoja bilo je na protutenkovskim topovima, pri čem im je povećavana vatrena moć, ponajprije većim kalibrom, te daljnjim usavršavanjem pancirnih i uvođenjem novih potkalibarnih projektila vrlo velikih početnih brzina; rabe se i samovozna umjesto vučnih oružja. Osim toga, zahvaljujući poluautomatskim zatvaračima cijevi, topovima je povećana preciznost te brzina gađanja. Nakon II. svj. rata razvoj topova usmjeren je daljnjem povećanju dometa (više od 40 km uvođenjem aktivno-reaktivnih nevođenih projektila), pokretljivosti i vodoravnoga polja djelovanja (do 360°), te smanjenju njihove mase. Preciznost se poboljšava uvođenjem novih sustava za upravljanje vatrom i samonavođenim zrnima, a učinkovitost na cilju razvojem poboljšanih razornih, pancirnih, kumulativnih i drugih projektila. Osim navedenih, proizvode se topovi koji mogu ispaljivati i nuklearne projektile taktičke namjene.

Citiranje:

top. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/top>.