STRUKE:

Tracija

Tracija ili Trakija (lat. Thracia, grč. Θρᾴϰη, Thrákē), povijesna i geografska pokrajina u jugoistočnoj Europi, danas razdijeljena između Bugarske (Sjeverna Tracija), Grčke (Zapadna Tracija) i Turske (Istočna Tracija). U antičko doba naziv za široko područje između Dunava, Vardara i Morave te Egejskoga, Crnoga i Mramornoga mora, koje su nastavali Tračani. Od VIII. st. pr. Kr. osnovali su Grci veći broj kolonija na egejskoj i crnomorskoj obali Tracije, koje su održavale bliske kulturne i trgovinske veze s politički samostalnom unutrašnjošću te pokrajine. Za perijskoga pohoda protiv Skita 513. do 512. pr. Kr. južno priobalje Tracije potpalo je pod Perzijance. Kroz to su područje prolazile perzijske vojske pod Mardonijem (492. pr. Kr.) i Kserksom I. (480. pr. Kr.) u napadu na Grčku. Dok je u zapadnom dijelu Tracije u V. st. pr. Kr. sve više jačao grčki utjecaj, u njezinu istočnom dijelu oblikovala se u drugoj pol. V. st. pr. Kr. država Odrižana između Strume, ušća Dunava i Crnoga mora. Zapadnu Traciju je 351. pr. Kr. osvojio makedonski kralj Filip II., a Istočna je Tracija bila pripojena Makedoniji 341. pr. Kr. Nakon smrti Aleksandra III. Velikoga Tracijom su vladali Lizimah (323. do 281. pr. Kr.) i Ptolemej Keraun (281. do 279. pr. Kr.), sin Ptolemeja I. Sotera, koji je pao u borbi protiv Kelta. Kelti su u sjevernoj Traciji osnovali kraljevstvo sa središtem u Tilu (Tylis, danas vjerojatno Tulovo u Bugarskoj), koje je potrajalo do 212. pr. Kr., kada su ga srušili Tračani, dok su se u južnom dijelu Tracije kao vlastodršci izmjenjivali Makedonci, Seleukidi i Ptolemejevići. Pošto su Rimljani 148. pr. Kr. osvojili Makedoniju, dospjela je i Tracija pod njihov utjecaj. Državom ovisnom o Rimskome Carstvu postala je 15. pr. Kr., a rimskom pokrajinom god. 46. obuhvaćajući područje između Crnoga, Egejskoga i Mramornoga mora, planine Balkana i rijeke Meste. Dioklecijanovim (III–IV. st.) i Konstantinovim (IV. st.) uredbama bila je uspostavljena na području Tracije dijeceza s pokrajinama Tracijom, Rodopom, Europom, Hemimontom, Drugom Mezijom i Skitijom, koja se prostirala između donjega toka Dunava, Egejskoga, Crnoga i Mramornoga mora te rijeka Vita i Mesta. Do poč. VII. st. Traciju su preplavili Slaveni, a potom su se u drugoj pol. VII. st. na nju širili i Bugari. Potkraj VII. st. na jugoistočnom rubu nekadašnje dijeceze bila je stvorena tema Tracija radi obrane Bizanta od Bugara. Tracija je od tada bila poprište borbi između tih dviju sila, a Bizant je njome vladao od 1018. do 1204. Nakon pada Carigrada pod križare 1204., Traciju su podijelili Bugari i latinske države. Južnim je dijelom ubrzo zavladala Epirska Despotovina, a zatim i obnovljeno Bizantsko Carstvo. Osmanlije su cijelu Traciju zauzeli slomom Bugarske (1393–96) i Bizanta (1453). Njezin sjeverni dio bio je izdvojen 1878. kao autonomna pokrajina Istočna Rumelija, koja je 1885. pripojena Bugarskoj. Zapadni dio južne područja nekadašnje Tracije (Zapadna Tracija, zapadno od Marice) pripao je 1913. Bugarskoj, a istočni je dio (Istočna Tracija, istočno od Marice, od Edirnea do Istanbula) isprva držala Bugarska (1912–13), a potom Turska (1913), dok je Bugarska zadržala samo dolinu rijeke Arde (1919). Grčka je 1920–21. zaposjela najveći dio turske Istočne Tracije, ali ga je 1923. morala prepustiti Turskoj. Grčka pak Zapadna Tracija u II. svj. ratu bila je pod bugarskom okupacijom (1941–44), no zatim je vraćena Grčkoj.

Tracija. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 17.12.2018. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=61960>.