transhumantno stočarstvo

transhumantno stočarstvo (prema franc. transhumant, od trans- + lat. humus: zemlja), oblik pokretnoga stočarenja kod kojega se radi bolje ispaše odlazi sa stokom na duže vrijeme izvan stalnoga mjesta stanovanja u udaljenije krajeve. Primjenjivalo se najviše u ovčarstvu i obuhvaćalo je dva sezonska smjera kretanja: ljeti se sa stadom penjalo na pašnjake u planinu, a zimi (u manjoj mjeri) spuštalo iz brdskih krajeva u toplije nizinske ili primorske predjele. U Hrvatskoj se prakticiralo u Lici, Primorju i kontinentalnoj Dalmaciji. Lički su pastiri sa stokom boravili na velebitskim pašnjacima od lipnja do srpnja, kada su ondje ujedno košnjom prikupili sijeno potrebno za prehranu stoke za boravka u stalnom naselju s proljeća i jeseni; primorani oštrom klimom, zimi su se spuštali u Primorje. Primorci su se u proljeće selili sa stokom u velebitsko podgorje, gdje su približno na 700 m visine imali sezonske stanove i nešto obradive zemlje, koju bi tada zasijali ratarskim kulturama. Ljeti bi se izdigli u nadgorje, na visinu od 1000 do 1200 m, gdje su također imali pravo na pašu. Kada bi se u jesen vraćali u stalno naselje, ubrali bi usput i dozreli prirod u podgorju. U Ravnim kotarima i Dalmatinskoj zagori pojedine su obitelji stoku prepuštale iskusnim pastirima, ujedinjenima u brojniju skupinu, koja je sa stadom i do 10 000 ovaca, uz pratnju konja i mazga natovarenih hranom i solju, putovala do planinskih stanova u južnom Velebitu, Dinari ili Biokovu. Ondje su se danju neprestano kretali po pašnjacima, a noću bi ovce smještali u pokretne torove, gdje se obavljala i mužnja. U pastirskoj su družini boravile i žene, koje su u planinskim kolibama prerađivale mlijeko u različite vrste sireva. Ovce su bile obilježene znakovima vlasništva pojedine obitelji, utisnutima bilo bojom, bilo zarezivanjem i bušenjem ušiju, a količinu mliječnih prerađevina bilježilo se urezima u posebne daščice, → raboše. Po povratku s planine početkom rujna ovce bi s priplodom bile podijeljene vlasnicima zajedno s priskrbljenim mliječnim proizvodima i ostriženom vunom, a od te su količine jednim dijelom bili isplaćeni i pastiri. Transhumantno stočarstvo poznavali su i drugi narodi jugoistočne Europe (primjerice balkanski Vlasi).

transhumantno stočarstvo. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 21.10.2018. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=62039>.