Trpimirovići

Trpimirovići, hrvatska vladarska dinastija (IX–XI. st.). Općenito se smatra da je osnivač dinastije bio Trpimir I., prvi vladar koji se naziva knezom Hrvata (Chroatorum dux), iako nije isključena njegova rodbinska povezanost s ranijim hrvatskim vladarima. Također se smatra da je dinastija vladala u neprekinutom nizu do 1074., iako se ne može potvrditi da su Tomislav i Krešimir I. bili u rodu sa svojim prethodnicima. Jedini argument koji povezuje Trpimira I. i njegove sinove Zdeslava i Muncimira s vladarima X. st. ime je Trpimira II. Nedvojbeno se nasljedna linija može pratiti samo od Trpimira do njegova sina Muncimira i ponovno tek od Tomislavovih nasljednika. U starijoj hrvatskoj historiografiji pojam Trpimirovići bio je nepoznat, a dinastija se označivala kao »loza Trpimirova« ili »narodna dinastija«. Čini se da je pojam »Trpimirovići« prvi upotrijebio S. Antoljak 1943. Neka genealoška pitanja vezana uz dinastiju zbog nedostatka izvora nisu definitivno rješiva, niti se za većinu vladara mogu odrediti točne godine vladavine. Osnovno prijeporno pitanje vezano je uz podjelu dinastije do koje je došlo pošto su oko 998. Krešimir III. i Gojslav zbacili s prijestolja svojega brata Svetoslava Suronju. Svetoslav je u Trogiru sina Stjepana predao mletačkom duždu Petru II. Orseolu, koji ga je oženio svojom kćeri Hicelom. Nije jasno je li se Stjepan vratio u Hrvatsku i okrunio za kralja (F. Šišić), ili je, kako je mislio M. Barada i kako je danas uglavnom prihvaćeno u hrvatskoj historiografiji, Stjepan sa svojim rođacima Orseolima nakon njihova protjerivanja 1026. iz Venecije otišao na ugarski dvor Arpadovića i ondje zasnovao zasebnu granu Trpimirovića, Svetoslaviće. Njegov je potomak možda bio Zvonimir, koji je po nekim mišljenjima isprva bio slavonski ban, a potom ga je 1075. izaslanik pape Grgura VII. okrunio za kralja Hrvatske i Dalmacije, za što je papi za uzvrat položio vazalsku prisegu. Hrvatska je time postala papinsko leno. Trpimirovići su se održali na vlasti do 1090., kada je umro posljednji pripadnik dinastije, Stjepan II. Kako su i on i njegov prethodnik Zvonimir umrli bez muških potomaka, otvorila se mogućnost dolaska na hrvatsko prijestolje dinastije Arpadovića, među ostalim i zato što je Zvonimir bio oženjen Jelenom, sestrom kralja Ladislava I. Arpadovića.

Tijekom svoje vladavine Trpimirovići su se suočavali s problemom nasljeđivanja prijestolja. Sukobljavala su se dva načela: predaja krune jednomu od sinova ili suvladarstvo braće. To je oko 949. dovelo do pobune bana Pribine i ubojstva kralja Miroslava, a oko 998. do zbacivanja Svetoslava Suronje i suvladarstva Krešimira III. i Gojslava. Petar Krešimir IV. također je bio optužen za ubojstvo svojega brata Gojslava, ali se pred papinim izaslanikom uspio opravdati. Zvonimir je spriječio Stjepana II. da naslijedi prijestolje tako što ga je otjerao u splitski samostan sv. Stjepana.

Trpimir I. se u svojoj ispravi iz 852. javlja kao vazal franačkoga kralja Italije Lotara I., premda je očito da je ta veza bila samo formalna. Iako su Trpimirovići i poslije vladali samostalno, nakon Muncimirova dolaska na prijestolje priklonili su se Bizantu, što će se promijeniti tek s Petrom Krešimirom IV.

Iako je već benediktinac Gottschalk nazvao Trpimira I. kraljem (rex), što je bio odraz njegove samostalne vlasti, Trpimirovići su u IX. st. koristili titule dux, dominus, comes ili princeps (koje se najčešće prevode kao vojvoda ili knez). Uz Tomislava i Mihajla Krešimira III. javlja se titula rex, ali tek za Stjepana Držislava postoji izričita potvrda u izvorima (Toma Arhiđakon) da je bio okrunjen krunom koju je dobio od bizantskoga cara Bazilija II. i da su njegovi nasljednici nosili titulu rex Dalmatiae atque Croatiae. Zvonimir se okrunio papinskom krunom u crkvi sv. Petra i Mojsija u Solinu, a iz teksta na Bašćanskoj ploči zna se da je nosio hrvatsku titulu »kralj hrvatski«. Inače mjesto krunidbe Trpimirovića nije poznato, nego se po analogiji s Kolomanovom krunidbom 1102. zaključuje da su se i oni, barem u XI. st., krunili u Biogradu.

O rodbinskim vezama Trpimirovića zna se vrlo malo. Čini se da je Trpimir I., osim Zdeslava i Muncimira, imao i sina Petra (iako je moguće da je jedan od dvojice sinova nosio i ime Petar). Miroslav je imao brata Mihajla Krešimira II., koji je bio oženjen Jelenom, za koju neki, bez pravih argumenata, misle da je bila iz roda zadarskih Madijevaca. Krešimir II. i Jelena imali su tri sina: Svetoslava Suronju, Krešimira III. i Gojslava. Prema Baradi, Krešimir III. imao je sina Stjepana II., a ovaj sinove Petra Krešimira IV. i Gojslava II. Nećak Petra Krešimira IV., dakle možda sin Gojslava II., bio je Stjepan II. Zvonimir i Jelena imali su dvoje djece, Radoslava (u. 1083) i Klaudiju, udanu za Vinihu Lapčanina.

Kada je u drugoj polovici XIX. st. sastavljana genealogija Trpimirovića, nije bio još poznat natpis sa sarkofaga kraljice Jelene, iz kojega se saznaje da je Držislav nosio i ime Stjepan (»ovjenčan«, jer je bio okrunjen), pa se u genealogijama navode samo Stjepan I. i Stjepan II., iako bi ispravno bilo pisati Stjepan I. Držislav (969–997), Stjepan II. (oko 1030 – oko 1058) i Stjepan III. (1089–90).

Dinastija Trpimirovića osamostalila je Hrvatsku i ostvarila integraciju dalmatinskih gradova sa zaleđem. Zahvaljujući njima stvoreno je Kraljevstvo Hrvatske i Dalmacije, koje se vezalo uz zapadnoeuropski kulturni krug, ali je ostalo otvoreno i vezama s Bizantom.

Trpimirovići. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 15.12.2018. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=62491>.