Tuhačevski (Tuhačevskij) [tuhač’e'fsk’ij], Mihail Nikolajevič (Nikolaevič), sovjetski maršal (Smolenska gubernija, 16. II. 1893 – Moskva, 11. VI. 1937). Potomak ruske plemićke obitelji. Godine 1914. diplomirao je na vojnoj školi u Smolensku. U I. svjetskom ratu borio se kao poručnik na Istočnom bojištu, gdje je 1915. bio zarobljen. Nakon bijega iz njemačkog zarobljeništva pristupio je 1917. Crvenoj armiji. Tijekom građanskoga rata (1918–22) znatno je pridonio slamanju carističkih snaga (bjelogardijaca) pod zapovjedništvom A. V. Kolčaka (1918–19) i A. I. Denjikina (1920). Istaknuo se tijekom Poljsko-sovjetskog rata (1920–21), a 1921. ugušio je pobunu mornara u Kronštadtu. Potom je bio pomoćnik (1924–25) i načelnik stožera Crvene armije (1925–28), vojni zapovjednik Lenjingradskog okruga (1928–31), zamjenik narodnoga komesara obrane SSSR-a (1931–34) i načelnik Uprave za naoružavanje Crvene armije (1931–34); proveo opsežne vojne reforme. Godine 1935. promaknut je u maršala. U doba Staljinovih »čistki« bio je optužen s još sedam visokih časnika za veleizdaju, osuđen i strijeljan; nakon Staljinove smrti rehabilitiran.
