Tuwim, Julian

ilustracija
TUWIM, Julian

Tuwim [tu'v’im], Julian, poljski književnik (Łódź, 13. IX. 1894Zakopane, 27. XII. 1953). Nakon dolaska u Varšavu (1916) kratko je vrijeme studirao pravo i filozofiju te surađivao u časopisu Pro arte et studio do 1919; bio je suutemeljitelj kabareta Pod Picadorem (1918) te suosnivač časopisa i skupine Skamander (1920). Surađivao je u mnogim književnim i satiričnim časopisima i varšavskim kabaretima. Za II. svjetskoga rata bio je u izbjeglištvu (Francuska, Portugal, Brazil, SAD), gdje je djelovao u poljskim književnim krugovima. U domovinu se vratio 1946; bio je dramaturg kazališta Teatr Nowy (1947–50). Javio se u književnosti 1913., no zapažen je pjesničkim zbirkama Vrebanje na Boga (Czychanie na Boga, 1918) i Sokrat koji pleše (Sokrates tańczący, 1920). U njima se, negirajući poljski modernizam, nadovezao na iskustva ruskoga simbolizma i futurizma, W. Whitmana i A. Rimbauda, stvarajući poeziju urbanosti i dinamizma te promičući kolokvijalni i supstandardni jezik. Od zbirke Riječi u krvi (Słowa we krwi, 1926) njegovo se pjesništvo približilo neoklasicizmu. Na rasističke napade zdesna odgovorio je oštrom satirom u Vašaru rima (Jarmark rymów, 1934) te grotesknom slikom poljskoga društva u katastrofističkoj poemi Bal u operi (Bal w operze, 1946). Nakon rata zapažena mu je bila lirsko-epska poema Poljsko cvijeće (Kwiaty polskie, 1949). Veliku je popularnost stekao i kao pisac za djecu. Napisao je i dva »rječnika pijanaca«, sastavio antologije poljskih epigrama (1937), fantastične novele (1949), poezije XIX. stoljeća (s J. W. Gomulickim, 1954); s A. Słonimskim pisao je humoreske, satire i parodije, skupljene u zbirci U izmaglicama apsurda (W oparach absurdu, 1958) te kazališne adaptacije, libreta i kabaretske skečeve. Ostvario je vrsne prijevode s ruskoga, latinskog, engleskog i francuskoga jezika.

Tuwim, Julian. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2017. Pristupljeno 20.9.2017. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=62847>.