Uhland [u:'lant], Johann Ludwig, njemački pjesnik i germanist (Tübingen, 26. IV. 1787 – Tübingen, 13. XI. 1862). Odvjetnik; liberalni zastupnik u Württemberškom parlamentu (1819–26. i 1833–38) i Frankfurtskoj nacionalnoj skupštini (1848). Izvanredni profesor njemačkoga jezika i književnosti u Tübingenu (1829–33). Uz J. Kernera najznačajniji zastupnik jugozapadnoga pokrajinskog romantizma. Uhlandove Pjesme (Gedichte, 1815), koje su još za njegova života doživjele mnogobrojna izdanja, odlikuju se klasičnom strogoćom oblika i pučkom jednostavnošću, a mnoge su uglazbljene (J. Brahms, F. Liszt, F. Schubert, F. Schumann). Značajan kao autor romanca i balada (Osveta – Die Rache; Pjevačeva kletva – Des Sängers Fluch; Bertran de Born). Pisao drame povijesne tematike. Uz braću Grimm, smatra se utemeljiteljem suvremene germanistike (monografija Walther von der Vogelweide, 1822; Stare visokonjemačke i niskonjemačke pučke pjesme – Alte hoch- und niederdeutsche Volkslieder, I–II, 1844–45; Spisi iz povijesti pjesništva i sage – Schriften zur Geschichte der Dichtung und Sage, I–VIII, 1865–73).
