uprava, u funkcionalnom, odn. materijalnom smislu, grana drž. djelatnosti koja se bavi neposrednim izvršavanjem zakona i drugih propisa, prije svega donošenjem pojedinačnih upravnih akata i obavljanjem stručnih poslova i materijalno-tehn. radnji. U formalnom, odn. organizacijskom smislu, skup državnih i javnih tijela te drugih organizacija koje u vršenju javnih ovlasti obavljaju djelatnosti uprave (u funkcionalnom smislu). U RH poslove drž. uprave obavljaju: ministarstva, središnji drž. uredi Vlade RH, drž. upravne organizacije i uredi drž. uprave (središnja tijela drž. uprave), a uredi drž. uprave u županijama prvostupanjska su upravna tijela. Ministarstva se ustrojavaju za obavljanje poslova drž. uprave u jednom ili više upravnih područja. Središnji drž. uredi ustrojavaju se za obavljanje poslova drž. uprave u jednom ili više upravnih područja koja su od posebnoga značenja za učinkovitiji rad Vlade, a njima upravljaju drž. tajnici. Uredi drž. uprave nadležni su za obavljanje poslova drž. uprave u više upravnih područja na području jedinice područne (regionalne) samouprave, a njima upravljaju predstojnici. Pojmom uprave obuhvaćena je i lokalna i područna (regionalna) samouprava te pravne osobe s javnim ovlastima, odn. organizacije koje djeluju u sustavu javne službe, a kojih je djelatnost uređena posebnim propisima.
