struka(e):
Bauer, Bruno
njemački teolog, filozof i povjesničar
Rođen(a): Eisenberg, 6. IX. 1809.
Umr(la)o: Rixdorf, 15. IV. 1882.

Bauer [bạu'əɹ], Bruno, njemački teolog, filozof i povjesničar (Eisenberg, 6. IX. 1809Rixdorf, 15. IV. 1882). Hegelov učenik, pripadnik hegelovske ljevice, profesor u Bonnu 1839–42., kada mu je zbog radikalne kritike Evanđelja oduzeta katedra. Drži da čovjek treba ozbiljiti imanentni smisao svemira i odrediti vlastito djelovanje. »Praevanđelist« je pravi tvorac kršćanstva i s tog motrišta Bauer osporava Krista kao povijesnu osobnost, što ima za posljedicu radikalni ateizam. Njegov spis Krist i cezari (Christus und Cäsaren, 1877), koji je sam Bauer odbacio, izvršio je velik utjecaj na K. Marxa i F. Engelsa, ali i na F. Nietzschea, J. Fröbela, A. Rugea i M. Stirnera. Glavna djela: Kritika evanđeoske povijesti sinoptičara (Kritik der evangelischen Geschichte der Synoptiker, I–III, 1841–42), Pozauna strašnoga suda protiv Hegela, ateista i antikrista (Posaune des jüngsten Gerichts wider Hegel, den Atheisten und Antichristen, 1841).

Citiranje:

Bauer, Bruno. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/6329>.