uršulinke (lat. Ordo Sanctae Ursulae: Red sv. Uršule), katolički ženski red što ga je 1535. u Bresci (Italija) utemeljila sv. Angela Merici sa svrhom odgoja i pouke ženske mladeži. Nazvane su po sv. Uršuli, koju su prihvatile kao uzor i zaštitnicu. U početku su bile svjetovna družba kongregacijskih sestara (živjele su u svojim obiteljima), a papa Pavao III. potvrdio ih je već 1544. Družbe su se brzo širile diljem gornje Italije i drugdje (osobito u Francuskoj), svaka sa svojim pravilima. U Francuskoj, gdje su papinskom bulom 1612. postale samostanskom družbom s obveznom klauzurom i svečanim zavjetima, s vremenom otvaraju internate i škole za žensku mladež, koji su bili većinom uništeni za Francuske revolucije. Od XIX. st. red se ponovno širio. Papa Lav XIII. nastojao je povezati sve samostane uz središnje vodstvo u Rimu; tako je nastala Rimska unija, potvrđena 1900. S približno 11 300 članica u 2900 samostana diljem svijeta, uršulinke se ubrajaju među najbrojnije katoličke ženske kongregacije.
Prvi je uršulinski samostan u Hrvatskoj utemeljila 1703. Julijana Drašković u Varaždinu. U njem je odmah bila otvorena osnovna škola, 1777. viša (šestogodišnja) djevojačka, potom glavna škola za izobrazbu učiteljica za cijelu Hrvatsku, domaćinska škola, 1939. gimnazija i 1940. učiteljska škola. Hrvatske su uršulinke 1927. stupile u Rimsku uniju, 1928. zajedno sa slovenskim samostanima utemeljile su zajedničku provinciju, u samostalnu provinciju odvojile su se 1972. Hrvatska provincija (pravo ime Provincija sestara uršulinki Rimske unije) ima sedam zajednica (kuća i samostana).
