Ustinov [ju:'stinɔf], Peter, britanski glumac (London, 16. IV. 1921 – Genolier, Švicarska, 28. III. 2004). Sin ruskih roditelja (njemačkog i francuskog podrijetla), u kazalištu počeo nastupati 1938., a na filmu 1940. Ironična izraza i prividno nehajna stila, isprva često glumio slabiće, potom od reda superiorne cinike, ekscentrike, simpatične prevarante i kozmopolite, uvijek likove izraženih karikaturalnih crta, npr. Quo Vadis? (1951) M. LeRoya (kao Neron), Beau Brummel (1954) Curtisa Bernhardta, Lola Montez (Lola Montès, 1955) M. Ophülsa, Spartak (Spartacus, 1960., Oscar za sporednu ulogu) S. Kubricka, Topkapi (1964., Oscar za sporednu ulogu) J. Dassina, Loganov bijeg (Logan’s Run, 1976) Michaela Andersona, Smrt na Nilu (Death on the Nile, 1978) Johna Guillermina (kao detektiv Hercule Poirot, kojega je potom tumačio u još 5 filmova), Lorenzovo ulje (Lorenzo’s Oil, 1992) Georgea Millera. Pisao je drame (npr. Romanov i Julija – Romanoff and Juliet, 1956), te ih režirao i glumio u njima, režirao je i 8 filmova među kojima se izdvajaju ekranizacija Romanova i Julije (1961) te Billy Bud (1962). Osobitu je popularnost stekao nastupima u televizijskim talk-show emisijama, okušao se i kao autor televizijskih dokumentarnih i putopisnih serijala (npr. Rusija, 1986), bio je istaknuti ambasador dobre volje UNICEF-a te predsjednik Svjetskoga federalističkog pokreta. Objavio je nekoliko memoarskih knjiga, npr. Dragi ja (Dear Me, 1977); 1990. dobio vitešku titulu (Sir).
