vakuf (tur. vakıf, od arap. waqf: zaustaviti, zadržati), u šerijatskom pravu, zaklada ili dobro, što ga oporučitelj, vakif, svojevoljno predaje zajednici u općekorisne svrhe (u pravilu islamskoj vjerskoj zajednici ili humanitarnoj ustanovi). Uvakufiti se mogu sve nekretnine, a pokretnine samo ako su vezane uz njih. Čin postaje punovaljan sudskom legalizacijom vakufname. Vakuf može biti samostalan (srf) i obiteljski (ewlâdyyet), kod kojega dio prihoda pripada oporučiteljevim potomcima. Vakufom upravlja posebni mutevelija kojeg u prvom slučaju postavlja sud, a u drugom tu službu obavlja neopozivo neki oporučiteljev potomak. Vakuf je neotuđivo dobro.
