Valois [valwa'], francuska kraljevska dinastija iz pobočne loze dinastije Capet, koja je Francuskom vladala 1328–1589., a Burgundijom 1361–1482. Njezin rodonačelnik bio je Karlo Valois (1270–1325), četvrti sin francuskog kralja Filipa III. i brat kralja Filipa IV. Lijepoga. Od oca je baštinio grofoviju Valois, a od brata Filipa IV. grofovije Alençon i Perche. Ženidbama je stekao grofovije Anjou i Maine te pravo na prijestolje Latinskoga Carstva. U nakani da obnovi Latinsko Carstvo, sklopio je 1308. sa srpskim kraljem Stefanom Urošem II. Milutinom savez protiv Bizanta. Karlovi planovi da postane aragonski kralj, a zatim i njem. car, nisu se ostvarili. Njegov brat, franc. kralj Filip IV., ostavio je iza sebe tri sina (Luja, Filipa i Karla) i kćer Izabelu te se činilo da je budućnost dinastije Capet osigurana. No kako su svi sinovi Filipa IV. rano umrli, a nisu ostavili muškoga potomka, zahvaljujući odredbama Salijskoga zakona, prema kojima ženski članovi dinastije nemaju pravo na prijestolje, franc. kraljem 1328. postao je sin Karla Valoisa, Filip VI. No on se uskoro morao suočiti s pretenzijama što ih je na franc. prijestolje imao engl. kralj Edvard III., sin kralja Edvarda II. i Izabele, kćeri franc. kralja Filipa IV., što je dovelo do izbijanja → Stogodišnjega rata. Kraljevi iz izravne loze Valois koji su vladali Francuskom do 1498. bili su, osim Filipa VI., Ivan II., Karlo V., Karlo VI., Karlo VII., Luj XI. i Karlo VIII. Od ogranka Valois-Orléans potječe Luj XII., a od ogranka Valois-Angoulême Franjo I., Henrik II., Franjo II., Karlo IX. i Henrik III., nakon čijega je umorstva (1589) na franc. prijestolje stupila dinastija Bourbon.
