Valunska ploča

ilustracija
VALUNSKA PLOČA

Valunska ploča, jedan od najstarijih hrvatskih epigrafskih spomenika (XI. st.). Nazvana je po mjestu Valunu na otoku Cresu, u blizini kojega je nađena kao spolij u trijemu ispred crkve sv. Marka. God. 1912. ugrađena je u zid sakristije valunske župne crkve, gdje se nalazi i danas. Izvorno je nadgrobna ploča nepravilna oblika, na kojoj su uklesana dva kratka teksta istovjetna sadržaja, pisana dvama jezicima (hrvatskim i latinskim) i dvama pismima (glagoljicom i latinicom). Po paleografskim obilježjima glagoljično pismo pripada ranoj, obloj glagoljici, kod koje se neki oblici prisutnih slova ne javljaju nakon Bašćanske ploče (oko 1100), dok latinično pismo pripada karolini, pismu kojim se na Zapadu pisalo od kraja VIII. do XII. st. Natpis otkriva staru hrvatsku narodnu antroponimiju; u grobnici koju je pokrivala ploča počivali su članovi obitelji iz triju naraštaja: baka Tjeha, sin Bratohna i unuk Juna (1. Tĕha sinъ vъ(nu)kъ Juna, 2. i 3. Techa et filius eius Bratohna et Iunna nepus eius). Valunska ploča svjedočanstvo je onodobne etničke i jezične koegzistencije, suživota staroga romanskoga i novoga hrvatskog stanovništva na otoku Cresu.

Valunska ploča. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 18.12.2018. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=63792>.