Vance [væns], Cyrus Roberts, američki političar (Clarksburg, 27. III. 1917 – New York, 12. I. 2002). Nakon završetka studija na Sveučilištu Yale (1942) stupio je u ratnu mornaricu. Od 1946. bio je u privatnom pravničkom poslu, a od 1962. radio je u Ministarstvu obrane, gdje je 1964–67. bio zamjenik ministra obrane, a 1968–69. sudionik Pariških mirovnih pregovora sa Sjevernim Vijetnamom. Od 1977. bio je državni tajnik u administraciji predsjednika J. E. Cartera. Dao je ostavku 1980. zbog neslaganja s vojnom akcijom oslobađanja američkog veleposlanstva u Teheranu. Potom je bio ponovno u privatnom pravničkom poslu, a 1991. glavni tajnik UN-a J. Pérez de Cuéllar imenovao ga je osobnim izaslanikom za Jugoslaviju. U tom je svojstvu poduzimao mirovne misije u državama nastalima jugoslavenskim raspadom te je pridonio smirivanju sukoba u Hrvatskoj (Vanceov plan). Od rujna 1992. do svibnja 1993., kao izaslanik glavnog tajnika UN-a B. Boutros-Ghalija, bio je predsjedatelj stalne Mirovne konferencije o Jugoslaviji, zajedno s D. Owenom, s kojim je bio predlagač mirovnoga plana za BiH (Vance-Owenov plan).
Vanceov plan, prijedlog mirovne operacije UN-a u Hrvatskoj (→ domovinski rat), stvoren pod vodstvom C. R. Vancea, objavljen u prosincu 1991. Nakon što su ga prihvatile sukobljene strane, u veljači 1992. rezultirao je angažmanom UN-ovih mirovnih snaga (→ unprofor) i uspostavom područja pod njihovom zaštitom (→ unpa).
Vance-Owenov plan, prijedlog geopolitičkog preuređenja Bosne i Hercegovine, koji su u siječnju 1993. objavili mirovni pregovarači D. Owen i C. R. Vance. Sadržavao je plan kantonizacije (deset provincija) i uspostave središnje vlasti s ograničenim upravno–političkim ovlastima. Plan je prihvatila hrvatska strana, a nakon međunarodnog pritiska i bošnjačka (u ožujku 1993). Vodstvo bosanskohercegovačkih Srba odgađalo je prihvaćanje plana i na kraju ga odbilo u svibnju 1993.
