Varon Atacin, Publije Terencije (latinski Publius Terentius Varro Atacinus [pu:'bli·us tere'nti·us wa'r:o ataki:'nus]), rimski pjesnik (Atax, Francuska, oko 82. pr. Kr. – ?, oko 36. pr. Kr.). O njemu je poznato samo da je rođen u Narbonskoj Galiji, možda u gradu Narbo (danas Narbonne) jer pridjevak Atacinus (Atacinski, Atacin) upućuje na podrijetlo iz doline rijeke Atax (Aude). Sačuvano je oko 25 fragmenata njegovih četiriju epova. Sekvanski rat (Bellum Sequanicum), o sukobu Gaja Julija Cezara s germanskim vođom Ariovistom 58. pr. Kr., napisan je u tradicionalnom stilu u duhu Kvinta Enija, vjerojatno da bi stekao Cezarov patronat, a Argonauti (Argonautae) u svoje su doba bili cijenjen prijevod Pjesme o Argonautima Apolonija Rođanina. Pod utjecajem aleksandrijskog pjesništva spjevao je didaktičke epove Opis zemalja (Chorographia), geografske tematike i najvjerojatnije oslonjen o istoimeno djelo Aleksandra iz Efeza, te Dnevne mijene (Ephemeris), meteorološke tematike, koji je prijevod Aratova spjeva Vremenske pojave i nebeski znaci (posredovao je u Aratovu utjecaju na Vergilijeve Georgike). Premda nije bio uključen u krug neoterika, okušao se u žanru elegije, upućujući (nesačuvane) stihove izvjesnoj Leukadiji. Satire koje je pisao po uzoru na Gaja Lucilija, prema sudu Kvinta Horacija Flaka nisu uspjele. Vrlo je vjerojatno autor poznatog epigrama o grobovima slavnih (Marmoreo Licinus tumulo iacet, at Cato nullo, Pompeius paruo: credimus esse deos?: Licin u mramornoj grobnici leži, Katon je nema, Pompeju je mala. Tko misli da postoji bog?).
