Vasilev [vasi'lef], Orlin, bugarski književnik (Vranjak, 20. XI. 1904 – Sofija, 2. IV. 1977). Isprva radio kao učitelj; poslije studirao u Sofiji i radio na radiju. U romanu Bijela staza (Bjalata păteka, 1929) i pripovijetki Vatreni obruč 1923 (Ognenijat obrăč 1923, 1933) revolucionarnim je patosom tematizirao Rujanski ustanak bugarskih komunista. U romanima Hajduka majka ne hrani (Hajdutin majka ne hrani, 1937) i Zub za zub (Zăb za zăb, 1944) obradio je moralne i socijalne dvojbe oslobodilačke borbe. Socijalnopsihološkim dramama Briga (Trevoga, 1948), Ljubav (Ljubov, 1952), Sreća (Štastie, 1954) osudio je političku nesnošljivost u razdobljima društvenih sukoba. Pisao i eseje te prevodio s ruskoga.
