veliki vezir, u Osmanskom Carstvu, glavni sultanov savjetnik, koji je (osobito za vladavine nesposobnih sultana) vodio sve drž. poslove. Veliki vezir čuvao je državni pečat, predsjedavao tajnomu divanu, katkad bio vrhovni vojskovođa (tada je dobivao naziv serdariekrem). U doba najvišega uspona osmanske moći gotovo svi istaknuti veliki veziri bili su rodom iz južnoslavenskih krajeva, pa su južnoslavenski jezici vrijedili kao diplomatski na osmanskom dvoru. U reformama započetima 1835., kada je bila formirana vlada kao vijeće ministara po europskom uzoru, veliki vezir postao je predsjednik vlade, podčinjen samo sultanu.
