Veracini [verači:'ni], Francesco Maria, talijanski skladatelj i violinist (Firenca, 1. II. 1690 – Firenca, 31. X. 1768). Potekao iz glazbeničke obitelji. Proslavio se kao violinski virtuoz koncertirajući po Italiji, Njemačkoj, u Londonu, Pragu i dr. Od 1755. boravio je uglavnom u Firenci i djelovao kao kapelnik u lokalnim crkvama, od kada potječe i njegov spis Pobjeda glazbene prakse (Il trionfo della pratica musicale). Uz svega nekoliko opera i solističkih koncerata, Veracinijev opus posvećen je crkvenoj glazbi (oratoriji i kantate) te sonatama za violinu i continuo (oko 50). Njegove se rane sonate nadovezuju na Corellijeve, a potom slijede modernije kasnobarokne uzore, s elementima francuskog i njemačkog stila, dok se u kasnijim koncertima očituje Vivaldijev utjecaj. Njegovao je homofonski stil i melodioznost, izraženu i u trajno popularnom stavku Largo iz ciklusa Akademskih sonata (Sonate accademiche, op. 2).
