Vieuxtemps [vjøtᾶ'], Henri, belgijski violinist i skladatelj (Verviers, 17. II. 1820 – Mustapha, danas dio grada Alžira, 6. VI. 1881). Potječe iz glazbeničke obitelji (brat Lucien bio je pijanist, a Ernest violončelist). Prvi je put javno nastupio u dobi od šest godina. Studirao je violinu kod Ch. A. de Bériota i kompoziciju kod A. Rejche te djelovao kao putujući virtuoz u glavnim europskim gradovima i SAD-u. Podučavao je kratko vrijeme violinu na Konzervatoriju u Bruxellesu, gdje mu je učenik bio i E. Ysaye. Skladao je u prvom redu djela za violinu: etide, duete i ostale koncertantne stavke. U tri gudačka kvarteta slijedio je Beethovenovu tradiciju. Najznačajniji je po svojim violinskim koncertima, koje je transformirao od Viottijeve kasnoklasicističke tradicije do zreloromantičke forme u kojoj je spojio koncepciju velikoga francuskoga violinskoga koncerta s modernim simfonijskim okvirom te s Bériotovim i Paganinijevim tehničkim umijećem.