beatifikacija (srednjovj. lat. beatificatio), u Katoličkoj crkvi, svečano proglašenje blaženim, tj. čin kojim se (nakon dugotrajna ispitivanja) dopušta da se pokojnik, koji je »umro na glasu svetosti«, javno štuje u svojoj domovini (biskupiji, redu) kao »blaženik«. Beatifikacija se razlikuje od kanonizacije (proglašenja svetim), jer ima lokalno i privremeno značenje, ona je predstupanj kanonizacije. U srednjem vijeku beatifikacija je bila u biskupovoj, a od 1634. u papinoj ovlasti.