Vilim I. Oranski (nizozemski Willem van Oranje; nadimak Šutljivi – de Zwijger), nizozemski državnik (Dillenburg, 24. IV. 1533 – Delft, 10. VII. 1584). Potomak jednog ogranka otonske loze kuće Nassau, naslov grofa naslijedio je 1559., ali je još 1544. nakon smrti svog bratića Renéa od Nassaua stekao naslov kneza oranskoga (od Orangea), kao i znatne posjede u Nizozemskoj. Iako iz luteranske obitelji, kao štićenik habsburških vladara Karla V. i njegovog sina Filipa II. od 1544. odgajan je u rimokatoličkoj vjeri, 1555. postao je član Državnog vijeća habsburške španjolske Nizozemske, a 1559. guverner nekoliko nizozemskih pokrajina. Protiveći se kršenju starih nizozemskih prava i oštrim protureformacijskim mjerama španjolske uprave postao je jedan od vođa umjerene opozicije visokog plemstva, istaknuvši se osobito govorom 1564. u kojem je zagovarao slobodu vjeroispovijesti. Povezavši se s nižim plemstvom i građanstvom, u situaciji rastućih međukonfesionalnih tenzija, postao je 1568. vođa pobune nakon što je namjesnik španjolske Nizozemske vojvoda od Albe uveo strahovladu. Nakon početnih poraza, pošto su nizozemski gusari od 1572. počeli zauzimati lučka uporišta, Vilim je, iskoristivši nezadovoljstvo sve većeg broja stanovnika nametanjem dodatnih poreza, uspio pokrenuti širi ustanak, te je do 1576. zauzeo više gradova, a probijanjem brana u primorskim provincijama omogućio je svojoj vojsci čvrsto uporište. Izabran 1572. za namjesnika najznačajnijih nizozemskih pokrajina Holland, Zeeland i Utrecht, 1573. prešao je na kalvinizam, a 1576. imao je važnu ulogu u sklapanju sporazuma svih nizozemskih pokrajina u Gentu cilj kojega je bio da se vjerskom tolerancijom održi jedinstvo cijele zemlje u borbi protiv španjolskih vlasti. Međutim, zbog nemogućnosti da riješi netrpeljivost između katolika i kalvinista, u ostvarenju toga cilja nije uspio te je 1579. prihvatio osnivanje Utrechtske unije (koja je obuhvatila pretežito kalvinističke pokrajine i krajeve). Postao je 1578. i regent Vojvodstva Brabant, a 1580. i namjesnik Frizije, ali je njegov plan da francuskog princa Françoisa, brata kralja Henrika III., dovede za regenta Ujedinjene Nizozemske naišao na otpor te doveo do pada njegova utjecaja. Španjolski kralj Filip II. ga je još 1580. proglasio veleizdajnikom i ponudio nagradu za njegovo ubojstvo te je Vilim ubijen u atentatu. Utemeljitelj nizozemske kraljevske kuće Orange-Nassau, smatra se ujedno tvorcem neovisne Nizozemske.
