Vilim Tirski, kroničar i nadbiskup u Tiru (Jeruzalem, oko 1130 – ?, 29. IX. 1186). Pripadao je drugomu naraštaju potomaka europskih križara, koji su živjeli u Jeruzalemskom Kraljevstvu. Od približno 1146. studirao je u Parizu, Orléansu i Bologni, a pošto se 1165. vratio u Svetu zemlju, napredovao je u crkvenoj hijerarhiji; isprva bio kancelar Jeruzalemskoga Kraljevstva, te tako stekao uvid u najvažnija pitanja Crkve i države, a 1175. postao je i nadbiskup Tira. Bio je u različitim diplomatskim misijama u Carigradu i na Zapadu. Napisao je kroniku zbivanja na Bliskom istoku u vezi s križarskim ratovima, poznatu kao Povijest pothvatâ u prekomorskim krajevima (Historia rerum in partibus transmarinis gestarum). Pritom je, pišući o Prvom križarskom ratu (1096), donio mnogobrojne podatke i o »slavenskoj zemlji«, koja se protezala od Istre do Duklje, opisujući život stanovnika na istočnom Jadranu, te razlikujući one koji žive u brdovitom zaleđu i govore slavenskim jezikom od onih što su nastanjeni uz morsku obalu i govore latinskim jezikom. Osim toga djela napisao je i spis o istočnjačkim vladarima (Gesta orientalium principum), koji je upotrijebio Jacques de Vitry u svojoj Povijesti Istoka (Historia Orientalis). U još jednom, nesačuvanom djelu, donio je opis Trećega Lateranskoga koncila (1179), kojemu je i sam pribivao.