Villiers de L’Isle-Adam [vil·je' dlil adᾶ'], Auguste de, francuski pisac (Saint-Brieuc, 7. XI. 1838 – Pariz, 18. VIII. 1889). Potomak stare plemićke obitelji (grof). Uređivao književni časopis Revue des Lettres et des Arts 1867–68., potkraj 1870-ih bio istaknuti autor monarhističkoga časopisa La Croix et l’Epée. Pisao djela prožeta fantastikom i onirizmom, slikama okultističkih rituala i apokaliptičnim vizijama te uklopljena u estetiku dekadentizma i filozofiju antimaterijalizma, s općim temama okrutnosti, ljubavi, žudnje, straha, samoće i želje za smrću, odnosno čežnje za onostranim svijetom kao superiornijim zemaljskomu: romani Isis (1862), Buduća Eva (L’Ève future, 1886), Akëdysséril (1886), zbirke novela Uzvišena ljubav (L’Amour suprême, 1886), Čudnovate priče (Histoires insolites, 1888). Vrhunci su njegove poetike novele iz zbirke Okrutne pripovijesti (Les Contes cruels, 1883) te dramska poema u prozi Axël (1890).
