struka(e):

vinil-klorid, najvažniji vinilni monomer, H2C = CHCl, temeljna tvar u proizvodnji nekih važnih polimernih materijala, ponajprije poli(vinil-klorida); bezbojni plin (kapljevina na temperaturi < 14 °C), lako zapaljiv i eksplozivan. Proizvodi se termičkim (500 do 600 °C) dehidrokloriranjem 1,2-dikloretana (uklanjanjem klorovodika) u prisutnosti alkalija, a također i oksikloriranjem etilena. Sposobnost polimerizacije vinil-klorida zapažena je već 1878., ali se proizvod njegove polimerizacije, poli(vinil-klorid), počeo tehnički naveliko proizvoditi tek 1930-ih. Danas je vinil-klorid jedan od najvažnijih proizvoda organskokemijske industrije. Posljednjih je godina ustanovljeno da je vrlo otrovan, a i kancerogen, pa se s tim u vezi u suvremenim tvornicama provode posebne zaštitne mjere. Prema podatcima Svjetske zdravstvene organizacije, prosječna koncentracija vinil-klorida u zraku u zapadnoeuropskim zemljama iznosi 0,1 do 0,5 μg/m³, u blizini proizvodnih pogona i više od 100 μg/m³, na udaljenosti 1 km od pogona manje od 10 μg/m³, a smatra se da vjerojatnost obolijevanja od raka pri dugogodišnjoj izloženosti vinil-kloridu u koncentraciji od 1 μg/m3 iznosi 1 : 106.

Citiranje:

vinil-klorid. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/vinil-klorid>.