STRUKE:

višebojni tisak

višebojni tisak, tiskovna reprodukcija višetonskoga, višebojnog izvornika (izvornik u boji), otiskivanjem osnovnih boja. Pojedine boje u tom slučaju nastaju suptraktivnom izgradnjom (sintezom) pri kojoj nanošenjem dviju od primarnih boja (tirkizna, purpurna, žuta) na bijelu podlogu nastaju sekundarne boje: tirkizna i purpurna daju plavu, tirkizna i žuta zelenu, žuta i purpurna crvenu; nanošenjem svih triju boja u različitim omjerima nastaju tercijarne boje, a nanošenjem svih triju primarnih boja u istom omjeru nastaje siva, tj. crna. Kako se glavnim tehnikama tiska na tiskovnu podlogu nanosi jednolik nanos boje, radi postizanja različitih tonova, višebojni se tisak ostvaruje rasterskim tehnikama tiska (→ raster). Međutim, kod rasterskoga višebojnog tiska ne dolazi do idealne suptraktivne izgradnje boja, već uz nju, u izgradnji boja, sudjeluje i aditivna izgradnja boja, pa se tiskom samo primarnih boja ne može dobiti neutralna crna. Zbog toga se uz tri primarne boje tiska i tzv. tonskom crnom (engl. Key black), koja se otiskuje u području tamnih tonova (tzv. četverobojni tisak). Uz osnovne boje, tj. tirkiznu, purpurnu, žutu i crnu (engl. Cyan, Magenta, Yellow, Key black, akronim CMYK), u višebojnom se tisku katkad tiskaju i dodatne boje. Iako se danas višebojni otisci mogu ostvariti većinom → tiskarskih tehnika, najčešća je tehnika → ofsetnoga tiska. Kod te se tehnike tijekom grafičke pripreme provodi razlaganje izvornika na primarne boje (separacija boja), te se izrađuju posebne rasterske tiskovne forme za svaku od tih boja. Rasteri pojedinih boja zakrenuti su pod određenim kutom ili se primjenjuju druga rješenja za izbjegavanje neželjena efekta → moarea. Tisak se obično provodi na nizu ofsetnih → tiskovnih jedinica spojenih u cjelinu (tzv. tiskovni agregat), od kojih svaka jedinica tiska pojedinu primarnu boju, dok otisak automatski prolazi od jedne prema drugoj jedinici. Kvaliteta otisaka u višebojnom se tisku danas osigurava praćenjem karakteristika otisaka s pomoću spektrofotometrijskih i denzitometrijskih mjerenja posebno otisnutih polja. Na osnovi takvih mjerenja održava se debljina nanosa pojedine boje, osigurava se da se rasterski elementi ne deformiraju, tj. da su deformacije u granicama tolerancije, održava se odgovarajući odnos među bojama (tzv. sivi balans), osigurava se postizanje registra (tzv. poklapanje boja) te se prate ostali parametri tiska.

višebojni tisak. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 16.7.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=64855>.