Vitezić, Dinko, hrvatski pravnik, političar i preporoditelj (Vrbnik, 24. VII. 1822 – Krk, 25. XII. 1904). Studirao je pravo u Beču i Padovi, gdje je 1847. doktorirao te je 1848–84. bio službenik financijske prokurature u Zadru. God. 1852. bio je imenovan pristavom u financijskom odvjetništvu za Primorje i Dalmaciju, 1855. savjetnikom, a 1882. nadsavjetnikom i prokuratorom za Dalmaciju. God. 1873–91. bio je prvi istarski zastupnik u Carevinskom vijeću, gdje se protivio talijanskom iredentizmu te se zauzimao za nacionalni i gospodarski preporod Istre. Nakon umirovljenja 1884., otvorio je odvjetnički ured u Krku. Sudjelovao je u narodnom pokretu u Istri i Dalmaciji te bio član hrvatske čitaonice u Zadru, sudjelovao je u osnivanju Matice dalmatinske te u pokretanju lista Il Nazionale. Podupro je osnutak Austrijskoga društva za ribolov i uzgoj riba u Trstu (1888), kojemu je bio član uprave. Bio je jedan od osnivača Gospodarske zadruge za sudbeni kotar krčki, prvi predsjednik Bratovšćine hrvatskih ljudi u Istri (osn. 1874) i Družbe sv. Ćirila i Metoda za Istru (osn. 1893), te član utemeljitelj Staroslavenske akademije u Krku (1902). Govore održane u Carevinskom vijeću objavljivao je u Narodnoj slozi, a svoje političko djelovanje opisao je u Poslanicama (I–II, 1885–91).
