Vladimir I. Svjatoslavič (poznat i kao Vladimir Sveti ili Veliki), veliki knez kijevski (Budutino kraj Pskova, oko 962 – Berestovo kraj Kijeva, 15. VII. 1015). Nezakoniti sin Svjatoslava I. Otac mu je 970. namijenio Novgorod, gdje je nakon njegove smrti 972. i službeno preuzeo vlast. Kada je 977. izbio razdor između njegove starije braće, Olega (umro 977), koji je vladao Drevljanima, i Jaropolka (umro 980), koji je držao Kijev, Vladimir je pobjegao u Švedsku, odakle se 979. ili 980. vratio s varjaškim plaćenicima. Njihovom je pomoći ponovno zagospodario Novgorodom, osvojio Polock i naposljetku bez otpora zavladao Kijevom, zarobivši i smaknuvši brata Jaropolka (980). Pitanje namire varjaških plaćenika riješio je tako što ih je dio poslao bizantskom caru, a dio postavio za zapovjednike svojih utvrda. U mnogobrojnim pohodima proširio je područje pod svojom vlašću od sjevernih jezerâ do južnih stepâ, porazivši niz okolnih naroda (Poljane 981., červenska naselja 981., Vjatiče 981–982., baltičke Jatvjage i manjim dijelom Este 983., Radimiče 984., Povolške Bugare 985., 994., 997). Za obranu od Pečenega protiv kojih je višekratno ratovao (992–1015) dao je podignuti pogranične utvrde i naseliti kao graničare turkijske narode Torkije i Berendeje. Upravu nad pojedinim oblastima države povjerio je dvanaestorici svojih sinova. Pokrstio se 987. i zaručio 988. bizantskom porfirogenetom Anom (umrla nakon 1011), čijemu je bratu Baziliju II. uputio vojnu pomoć protiv uzurpatora Barde Foke (988). U ljeto 989. napadom na bizantske posjede na Krimu i osvojenjem Hersona iznudio je Anino izručenje. Počeo je provoditi pokrštavanje zemlje, čime je Rusija ušla u bizantsku kulturnu sferu. O njegovu međunarodnu ugledu svjedoči i činjenica što je primao izaslanstva iz otonske Njemačke i od papinstva. Umro je pripremajući pohod protiv sina i predodređenoga nasljednika Jaroslava jer je ovaj 1014. uskratio godišnji danak što ga je Novgorod davao Kijevu.
