struka(e):
Volta, Alessandro
talijanski fizičar i kemičar
Rođen(a): Como, 18. II. 1745.
Umr(la)o: Como, 5. III. 1827.
ilustracija
VOLTA, Alessandro

Volta [vɔ'~], Alessandro (puno ime Alessandro Giuseppe Antonio Anastasio Volta), talijanski fizičar i kemičar (Como, 18. II. 1745Como, 5. III. 1827). Polazio isusovački kolegij u Comu 1757–61. Bio je profesor u Kraljevskoj školi u Comu (1774–78) i na Sveučilištu u Paviji (1778–1819).

Izumio je elektrofor, napravu za dobivanje električnoga naboja trljanjem metala i izolatora (1775), konstruirao jednu vrstu elektrometra (1787). Otkrio je (1776) i izolirao (1778) metan. Razjasnio je da u Galvanijevu eksperimentu sa žabljim kracima električni napon (životinjski elektricitet) nastaje kada se između dvaju različitih metala nalazi bilo koji elektrolit (1793). Konstruirao je prvi galvanski članak (Voltin članak) koji je bio izvor stalne električne struje (1800). Glavno djelo: O privlačnoj sili električne vatre i o njoj ovisnim pojavama (De vi attractiva ignis electrici, ac phaenomenis inde pendentibus, 1769).

Bio je član francuske Akademije znanosti (od 1782) i Royal Society (od 1791), 1805. dobio je odličje viteza Legije časti. Po njem su nazvani jedinica za mjerenje električnoga napona volt, instrument za mjerenje električnoga napona voltmetar i planetoid (8208 Volta).

Voltin efekt pojava je električnoga napona na dodirnim površinama dvaju različitih metala, koju je Volta otkrio 1793. Ako se dvije fino polirane ploče, npr. od cinka i bakra, s izoliranim dršcima, polože jedna na drugu i zatim naglo rastave, elektrometrom se može pokazati da je između njih postojao električni napon, tj. da su ploče imale različite električne naboje.

Voltin niz (naponski niz, galvanski niz) čine metali poredani s obzirom na elektropozitivnost: cink, olovo, kositar, željezo, bakar, srebro, zlato, platina, pri čem je svaki navedeni metal elektropozitivniji od sljedećega. Uzrok su pojavi elektropozitivnosti slobodni elektroni u metalima koji na mjestima dodira ploča prelaze iz jednoga metala u drugi. Ako npr. iz prvoga metala prelazi više elektrona u drugi nego iz drugoga u prvi, onda će prvi metal postati električki pozitivno nabijen, a drugi negativno. Kolika će biti vrijednost tako nastaloga električnoga napona među metalima ovisi o razlici između izlaznih radova, tj. o energijama potrebnima da se elektron oslobodi s površine svakoga od tih dvaju metala. Metal kod kojega je izlazni rad elektrona veći bit će negativno nabijen.

Voltin članak (Voltin stup) najstarija je vrsta galvanskoga članka. Sastoji se od cinkove i bakrene elektrode koje su uronjene u razrijeđenu sumpornu kiselinu. (Prvi Voltin stup sastojao se od izmjenično poredanih ploča od bakra i cinka između kojih su se nalazile krpice namočene u slanu vodu.) Difuzijom iona stvara se električni napon polarizacije između metala i otopine, koji za cink iznosi –0,76 V, a za bakar +0,34 V. Razlika napona između elektroda iznosi 1,10 V, a to je električni napon koji se može dobiti iz Voltina članka.

Citiranje:

Volta, Alessandro. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 18.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/volta-alessandro>.