Vramec, Antun (Anton), hrvatski ljetopisac i vjerski pisac (Ormož ili okolica, Štajerska, 1538 – Varaždin, 1588). Studij teologije započeo 1558. u Beču. God. 1561/62. napustio je grad zbog epidemije kuge i otišao u Rim, gdje je 1565–67. bio kapelan Zavoda sv. Jeronima te 1567. stekao doktorat iz teologije. Nakon dolaska u Hrvatsku isprva je bio kanonik Zagrebačkoga kaptola, a 1569. postao župnikom župe sv. Marka na Griču. God. 1573. imenovan je varaždinskim arhiđakonom te potom bekšinskim i dubičkim, a župničku je službu obavljao i u Brežicama, Stenjevcu i Varaždinu, gdje je ostao do smrti. Protivno crkvenim propisima, imao je obitelj, ženu i sina, koje se nije želio odreći, pa je 1578. suspendiran, a 1582. i službeno je izgubio crkvene časti i povlastice. Vramec je imao iznimno važnu ulogu u razvoju hrvatske književnosti sjevernoga, kajkavskoga kruga. Njegovo prvo djelo, Kronika vezda znovič spravljena kratka slovenskim jezikom po D. Antolu Pope Vramce kanoniku zagrebečkom (1578) bio je drugi autorski tekst na kajkavskom književnom jeziku nakon Pergošićeva Decretuma (1574). U njoj je opisao događaje od postanka svijeta do 1578., crpeći podatke iz mnogih hrvatskih i europskih ljetopisnih izvora, a osobito se vrijednima smatraju samostalni opisi autoru vremenski bliskih događaja. Pisana je jednostavnim jezikom, kao poučno djelo namijenjeno širokoj čitateljskoj publici. Sačuvana su samo dva primjerka, ljubljanski i zagrebački. Drugo djelo, Postilla po nedelne i po godovne dni na vse leto vezda znovič spravlena po Antonu Vramcu Svetoga pisma doktoru i cirkve varaždinske plebanušu (1586), zbirka je propovijedi u dvama dijelovima, od kojih prvi sadrži nedjeljne, a dugi propovijedi za blagdane tijekom godine. Vramec je imao neprilika s obama djelima, uglavnom zbog slobodoumlja i kritičkoga stajališta prema onodobnom društvu i crkvenoj hijerarhiji; no osim činjenice da su mu oba djela tiskana u protestantskoj tiskari Joannesa Manliusa, često ponavljana teza o navodnoj povezanosti s protestantskim pokretom nije potvrđena. Iako Vramčevi tekstovi nisu napisani s književnom namjenom, zauzimaju istaknuto mjesto u povijesti hrvatske kajkavske književnosti. Imali su odjeka i u djelima potonjih književnika i povjesničara (J. Ratkaja, J. Bedekovića, B. A. Krčelića, T. Mikloušića, Ivana Šveara, D. Demetra i A. Šenoe), a ponajviše u Kronici aliti spomenu vsega svieta vikov (1696) P. Vitezovića Rittera.
