Bečki listići

ilustracija
BEČKI LISTIĆI

Bečki listići (latinski Fragmenta Vindobonensia), najstariji spomenik hrvatske liturgijske književnosti na hrvatskostaroslavenskom jeziku i najstariji svjedok češko-hrvatskih kulturnih veza. Dva pergamentna lista ispisana formativnom glagoljicom potječu s kraja XI. ili početka XII. stoljeća. Našao ih je i opisao Vatroslav Jagić (1890). Čuvaju se u Narodnoj (nekadanjoj Dvorskoj) biblioteci u Beču, pa im otuda i naziv. Osim prefacije i oracije sadrže i početak epistolarne lekcije (prva Pavlova poslanica Korinćanima 4,9–16), tj. riječ je o proširenu gregorijanskom sakramentaru malih dimenzija, lako prenosivu, kojim su se služili misionari. Bečki listići povezani su sadržajno s Kijevskim listićima, češko-moravskim crkvenoslavenskim spomenikom iz X. stoljeća, što svjedoči da dodiri češke i hrvatske kulture sežu u XI. ili čak u X. stoljeće. Te spomenike povezuje i tzv. liturgija svetoga Petra. Riječ je o liturgiji koja se proširila po Iliriku, a nastala je prevođenjem latinske mise svetoga Grgura na grčki. Tragovi te liturgije vidljivi su u hrvatskoglagoljskim misalima još u XIV. i XV. stoljeću.

Bečki listići. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 11.12.2018. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=6548>.