Bedeković Komorski

Bedeković Komorski, hrvatska plemićka obitelj. Posjede je prvotno imala u Varaždinskoj županiji sa sjedištem u Komoru, današnjoj Bedekovčini. Kralj Bela IV. darovao je 1267. vesprimskomu arhiđakonu, vačkomu biskupu i meštru kraljevih notara Tomi (u. prije 1292) i bratu mu, varaždinskomu županu Ivanu, posjed Komor. Nikola, sin jednoga od njihove trojice braće Kristofora, Pavla i Stjepana, naslijedio je od strica Ivana posjed Komor po kojem je obitelj dobila pridjevak de Komor (Komorski). Benedikt (Bedenik, Bedek) obranio je 1430. svoja nasljedna prava na obiteljski posjed. Njegov unuk Franjo (oko 1480–1511) nazivao se Bedekoych de Komor. U XVI. st. postoje dvije grane obitelji, varaždinska i mirkovečka. Predstavnik prve bio je Franjin sin Ivan (spominje se oko 1520), a druge Nikola (spominje se oko 1533), sin Franjina brata Baltazara. Od njega potječe barunska grana obitelji. Nikolinim sinovima Ljudevitu, Nikoli i Stjepanu car Rudolf II. potvrdio je 1587. novom darovnicom obiteljske posjede. Od XVI. st. javljaju se članovi obitelji u javnim službama, a istaknuli su se Nikola, Krsto (u. oko 1567), Krsto (spominje se 1574) i Ljudevit (spominje se 1596–1627), osnivač židovnjačke grane (po posjedu Židovnjaku). Od XVI. do XVIII. st. obitelj je dala više svećenika, od kojih su neki postali arhiđakoni, kanonici i biskupi. Među njima istaknuli su se senjsko-modruški biskup Benedikt (1667–1709), pisac Josip, zagrebački kanonik Ljudevit (oko 1621–71), kanonik Nikola (1660–1733), župnik u Kašini i Obrovcu i rektor Hrvatskoga kolegija u Beču, te isusovac Kazimir (1727–82). U XVIII. st. od svjetovnih članova istaknuli su se Kazimirov otac Baltazar (u. oko 1743), podžupan, podban i protonotar, te njegov brat, plemićki sudac Melhior (spominje se 1730). Plemićkim sucima bili su također Adam (spominje se 1700–17) i Stjepan (u. prije 1758), a istaknuo se i njegov rođak, potpukovnik Ignacije (u. 1744). U drugoj polovici XVIII. st. djelovali su Stjepanovi sinovi, podban i vlastelin Antun (u. 1797) i Tadej (u. oko 1808), bilježnik i podžupan Varaždinske županije i prisjednik Sudbenoga stola u Zagrebu te Ignacijev nećak Nikola (u. 1786), varaždinski podžupan i prisjednik Banskoga stola. U XIX. st. Nikolinu sinu, političaru Franji podijeljeno je 1822. ugarsko barunstvo. Barunska grana obitelji izumrla je 1854. smrću političara i velikog župana Ljudevita, a varaždinska, u muškom koljenu, smrću političara i hrvatskog bana Kolomana. Potomci podbana i vlastelina Antuna, koji su posjedovali dvorac u Donjoj Bedekovčini, jedini su pripadnici roda koji žive i u XX. st. Posljednji muški potomak Marko umro je nakon 1938.

Bedeković Komorski. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 11.12.2018. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=6556>.