Vuković Podkapelski, Janko

ilustracija
VUKOVIĆ PODKAPELSKI, Janko

Vuković Podkapelski, Janko, austrougarski mornarički časnik (Jezerane, 27. IX. 1871Pula, 1. XI. 1918). Vojnopomorsku akademiju završio je u Rijeci. Kao kadet na korveti Fasana (Fažana) oplovio je sva svjetska mora. Čin zastavnika bojnoga broda stekao je 1893., poručnika bojnoga broda 1899., kapetana korvete 1910. te kapetana fregate 1912. U čin kapetana bojnoga broda promaknut je 1915., kada je odlikovan za zasluge pri potapanju talijanskog razarača Turbine. Bio je zapovjednik više velikih ratnih brodova, među kojima bojnih brodova Babenberg i Monarch, razarača Csepel, te lake krstarice Admiral Spaun. Istaknuo se u bitkama kod Pelagosa i pred talijanskim poluotokom Garganom te u akciji zauzimanja Palagruže (1915). Preuzeo je 1918. zapovjedništvo nad zastavnim brodom Viribus Unitis, najvećim brodom mornarice. Uoči sloma Austro-Ugarske, taj je bojni brod došao 31. X. 1918. pod vlast Narodnoga vijeća Države SHS, koje je Podkapelskog istodobno imenovalo kontraadmiralom i postavilo za zapovjednika flote. Već idućega jutra talijanski diverzanti minirali su ratni brod koji je potonuo u pulskoj luci. Poginulo je nekoliko stotina mornara te kapetan Vuković Podkapelski koji nije htio napustiti brod. Potapanje broda Viribus Unitis i Vukovićeva junačka smrt teme su dvaju romana hrvatskih književnika, Admiralski stijeg Ivana Katušića (1986) i Admiral za vječnost Stjepana Vukušića (2003).

Vuković Podkapelski, Janko. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 15.10.2018. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=65662>.