Vulas, Šime

ilustracija
VULAS, Šime, Jarbol, 1963., Zagreb, Muzej suvremene umjetnosti
ilustracija1ilustracija2

Vulas, Šime, hrvatski kipar (Drvenik Veli kraj Trogira, 17. III. 1932Zagreb, 8. VI. 2018). Diplomirao 1958. na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu (V. Radauš), na kojoj je bio profesor. Bio je suradnik Majstorske radionice V. Radauša (1958–62). Redoviti član HAZU od 1991. Početkom 1960-ih pretežno u drvu oblikovao vertikalne, lirski intonirane, harmonične apstraktne kompozicije (Totem, 1960; Zvono djetinjstva, 1963). Nakon toga umnaža različite oblike pretvarajući plohe u pomnjivo raspoređene mase, skladne i monumentalne bez obzira na njihovu veličinu (Napušteni tvrdalj, 1976; Stablo, 1984; U znaku, 1989). Premda u cijelosti nefigurativno, Vulasovo kiparstvo odaje duboku povezanost s dalmatinskom tradicijom i zavičajem (Velike orgulje, 1965; Vinogradi, 1975; Jedra, 1987). Od 1975. nastale su mnogobrojne skulpture biblijske tematike, koje odlikuju dramatični odnosi masa, svjetla i sjene, često naglašeni uporabom boje (Križni put, 1976; Uskrsnuće, 1993; Raspelo, 1995). Okušao se u kovini i mramoru (Alabasterna jedra, 1979). Autor je mnogobrojnih spomenika i skulptura u javnim prostorima (spomenik strijeljanim mještanima u Podhumu kraj Rijeke, 1970; Legenda oblika, 1987., velika granitna skulptura postavljena u Olimpijskom parku u Seoulu, Južna Koreja). Dobio je Nagradu »Vladimir Nazor« za životno djelo (2010).

Vulas, Šime. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 5.12.2019. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=65668>.