STRUKE:

Vulkan

ilustracija
VULKAN, Giulio Romano
ilustracija1ilustracija2

Vulkan (lat. Vulcanus, etrurski Velcha), u etrurskoj i rimskoj religiji, bog munje i rušiteljske, odnosno blagotvorne vatre, zemaljske i podzemne. Rimljani su njegov kult preuzeli od Etruščana. U Rimu se po njem nazivao dio Foruma (Area Volcani), a imao je i svećenika (flamen Volcanalis), što govori o starini njegova rimskoga kulta. Haruspici su propisivali da mu hramovi budu izvan zidina, zbog njegove povezanosti s ognjem i požarima: jedan su mu podigli na Martovu polju, drugi kod Flaminijeva trkališta. U Ostiji, na tiberskom ušću, bila su pod njegovom zaštitom velika skladišta žita iz Afrike i sa Sicilije, ondje je postojao Vulkanov pontifeks i poseban činovnik za njegov kult. Štovali su ga i drugi gradovi sa skladištima u riječnim lukama (Pariz, Nantes, Ptuj). Njegove su Vulkanalije (lat. Vulcanalia) bile svetkovine iz najstarijega religijskog sloja (u fastima zapisane velikim slovima); slavile su se 23. kolovoza, kada su se žive ribice ulovljene u Tiberu bacale u vatru na Vulkanovu žrtveniku (možda namjesto nekadanjih ljudskih žrtava). Rano je poistovjećen s grčkim bogom kovačem Hefestom. Čest motiv u likovnim umjetnostima, osobito u doba manirizma i baroka (Tintoretto, P. P. Rubens, A. van Dyck, Velázquez, G. B. Tiepolo).

Vulkan. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 16.10.2018. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=65683>.