Vynnyčenko [vɨn:ɨče'nko], Volodymyr, ukrajinski književnik (Jelisavetgrad, danas Kirovograd, prema drugim izvorima Veselyj Kut, danas Grygorivka, Kirovogradska oblast, 26. VII. 1880 – Mougins, Francuska, 6. III. 1951). Studirao na Pravnom fakultetu u Kijevu; borio se protiv carizma, kažnjavan, pobjegao u inozemstvo. U Ukrajinu se vratio ilegalno; 1918–19. bio na čelu Direktorija, vlade Ukrajinske Narodne Republike; nakon njezine propasti, opet u izbjeglištvu. Djelovao kao prozaik, dramatičar, publicist, esejist, političar i slikar. Napisao je 14 romana, 20 drama, više od 100 novela, pamfleta i publicističkih tekstova, povijesno-politički traktat o preporodu nacije, etičko-filozofsko djelo o konkordizmu; nekoliko eseja i dr. Modernist, predstavnik socijalno-psihološkoga neorealizma, pripoviješću Ljepota i snaga (Krasa i syla, 1902) zapaženo je ušao u ukrajinsku književnost. Autor je kontroverznih romana Otvorenost prema sebi (Česnist’ z soboju, 1911), Zapisi Prćastonosoga Mefista (Zapysky Kyrpatogo Mefistofelja, 1917) i dr., u kojima razmatra sukob osobnoga i društvenoga, razuma i srca, svijesti i podsvijesti, savjesti i instinkta, podvojenosti ličnosti i dr., autor prvog ukrajinskog utopijsko-znanstvenoga romana Sunčani stroj (Sonjačna mašyna, 1928), avanturističkih romana; osnivač je moderne ukrajinske drame i teatra (drame Tržnica – Bazar; Laž – Brehnja, obje 1910; Crna Pantera i Bijeli Medvjed – Čorna Pantera i Bilyj Vedmid’, 1911) i dr.
