Wagner, Otto

ilustracija
WAGNER, Otto, kupola crkve Am Steinhof, 1906., Beč
ilustracija1ilustracija2

Wagner [va:'gnəɹ], Otto, austrijski arhitekt i urbanist (Penzing kraj Beča, 13. VII. 1841Beč, 11. IV. 1918). Studirao arhitekturu na Višoj tehničkoj školi u Beču, potom na Akademiji u Berlinu. Bio je profesor arhitekture na Akademiji u Beču (1894–1912). Isprva je projektirao u duhu historicizma (sinagoga u Budimpešti, 1873–88), potom je oko 1890. prihvatio secesiju i postao jedan od najznačajnijih predstavnika bečke secesije. Svoje je teze sažeo u formuli funkcija-materijal-konstrukcija, čime je postao pokretač reformatorskih ideja usmjerenih prema funkcionalizmu. Od njegovih projekata u Beču ističu se postaja gradske željeznice na Karlsplatzu (1894–1901), Majolika Haus (1898–1900) i Poštanska štedionica (1904–06). U potonjim radovima odbacio je secesijski ornament i težio prema čistim oblicima. Autor je generalnoga regulacijskog plana Beča (1893). Značajni su njegov pedagoški rad te mnogobrojni teorijski članci i knjige: Moderna arhitektura (Moderne Architektur, 1896), Velegrad (Die Groszstadt, 1911). Njegov učenik bio je hrvatski arhitekt V. Kovačić.

Wagner, Otto. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 14.11.2018. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=65732>.